Nakon nedavnog postrojavanja ministara kako bi gospodar ostao u kondiciji za svoju omiljenu disciplinu „iživljavanje nad nemoćnima“ – bio to puki igrokaz ili ne – na naslovnim stranama dnevnog režimskog štiva osvanula je tvrdnja da je to očitavanje bukvice slika i prilika kako bi sjajan premijer bio sadašnji predsednik; trejler je nadasve potreban, pošto ga nikad ranije nismo videli u premijerskoj fotelji, kao što nikad ne videsmo ni kako na klečanje na kukuruzu tera nesrećnike koje je sam birao u vladu, upravo da budu što nesposobniji kako bi jedino On ispao multisposoban za sve.

I nije da nam ih je žao, budući da dobro znamo koji su i kakvi su – ta galerija likova, kad bi im se slike prikupile u zbirku, izdanje bi se zvalo zlikovnica (kovanicu smislio Dragoljub Marković Blek) – ali svejedno je bljutavo gledati onoliko kinjenje i brecanje; čovek se prosto zapita da li makar poneko od sužnjih u tim trenucima potajno sanja da zapali odatle.

No, „zapaliti odatle“ iziskuje neku dovitljivost za koju je kanda prekasno. Priča mi moj zubar o jednom epskom slučaju takvog manevra. Onomad devedesetih, nije bilo anestezija u državnim ordinacijama, kažu pacijentima „kupi, pa donesi“........

© Danas