menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Studentsku listu ne treba posmatrati samo kao tehnički instrument za izlazak na izbore

25 0
15.10.2026

Kada sam 2025. pisao o studentskom pokretu u Srbiji, tvrdio sam da će jedan od njegovih glavnih izazova biti kako da svoju horizontalnu organizaciju artikuliše u strukturisaniji, vertikalni oblik političkog delovanja, a da pritom ne izgubi demokratski kapacitet koji je upravo iz te horizontalnosti proizašao. Danas se upravo to pitanje postavlja na vrlo konkretan način.

Nakon više od godinu dana plenuma, blokada, protesta i kolektivnog odlučivanja, studenti u Srbiji su formirali izbornu listu od 250 kandidata za parlamentarne izbore koji se održavaju 25. oktobra 2026. Posebno je zanimljivo to što kandidati nisu sami studenti. Na listi su ljudi iz različitih delova društva – univerzitetski profesori, lekari, naučnici, pravnici, umetnici, aktivisti, radnici i poljoprivrednici – koje su studenti izabrali kroz proces predlaganja, rasprave, i glasanja organizovan kroz fakultetske plenume.

Ovaj proces je posebno važan jer dovodi u vezu dva oblika demokratske prakse koje često posmatramo kao međusobno suprotstavljene: horizontalnost direktne demokratije i vertikalnost predstavničke demokratije.

Troje lekara, kandidata sa Studentske liste, govore za Danas: Šta će biti sa našim zdravstvom?

Troje lekara, kandidata sa Studentske liste, govore za Danas: Šta će biti sa našim zdravstvom?

Studentski pokret u Srbiji je svoj politički kapacitet izgradio na ulicama, fakultetima, u blokadama i, možda najvažnije, kroz plenume. Plenumi nisu samo organizaciono sredstvo protesta. Oni su i prostor u kojem se politička zajednica praktično proizvodi kroz raspravu, neslaganje, pregovaranje, i kolektivno donošenje odluka. I upravo tu nastaje problem sa kojim se u jednom trenutku suočava gotovo svaki horizontalno organizovan društveni pokret: šta se događa kada politička energija proizvedena kroz protest treba da bude prevedena u institucionalnu politiku?

Ostati izvan institucija može omogućiti pokretu da sačuva autonomiju, horizontalnost, decentralizovanost, i distancu prema postojećim političkim strukturama. Ali, predstavnička demokratija funkcioniše kroz institucije, izbore, mandate, i predstavnike. Ulazak u taj prostor zato nužno otvara pitanje........

© Danas