Predsednik kao „normalan čovek“
Posle skandala sa banerom postavljenim preko fasade Palate Albanija, koji je umalo doveo do uništavanja ptića bele čiope, oglasio se, po običaju, i Aleksandar Vučić. U jednoj emisiji na svojim propagandnim televizijama, komentarišući reakcije javnosti povodom nerazumnog postupka svojih pristalica, decidno je naglasio: „Ja sam normalan čovek koji voli ptice i životinje.“
Definisanje normalnosti ljudskog bića veoma je kompleksna kategorija kojom su se, otkako postoje kao organizovane naučne discipline, bavile psihologija, sociologija i filozofija, ostavljajući izvesnu nedorečenost koja je predstavljala izazov za nova istraživanja i nova promišljanja.
Posebno je delikatno razmatrati odrednicu „normalan“ kojom neko opisuje sebe. Ličnost koja za sebe tvrdi da je „normalna“, a da je niko nije direktno i neposredno opisao suprotnim pojmom, nesporno ima problem sa odnosom prema samoj sebi, što se neminovno proteže i na odnose sa drugima.
Psihologija smatra da je ispravnije govoriti o mentalnom zdravlju, zrelosti, psihičkoj stabilnosti i sposobnosti za suživot sa drugima uz međusobno poštovanje ličnosti, potreba i prava na različitost. Prevedeno na pomenuti pojam, normalnom osobom mogla bi da se smatra ona koja realno opaža sebe i odnose sa svetom koji je okružuje, ume da kontroliše ponašanje i emocionalne ekspresije i sposobna je za rad i samostalno funkcionisanje.
Sa stanovišta sociologije, normalnost je društvena kategorija. Kao normalna ličnost može da se označi ona koja poštuje norme i vrednosti okruženja u kome funkcioniše, ne........
