Dan posle Vučića
Postoji teza da se na prostakluk može odgovoriti samo još većim prostaklukom, da se nasilje može pobediti samo primenom većeg nasilja, da se propaganda može neutralisati samo još boljom smišljenom i efikasnijom propagandom.
U ovo vreme raspleta teško je pogledati iza dima koji se diže iznad zapaljenih požara. Teško je biti dalekovid u maglama sadašnjosti u kojima još uvek tumaramo. Teško mi je da se oduprem utisku da je u toku sukob dve gomile, ne dve celine, dva entiteta, a nikako dve političke opcije, već dve gomile koje trenutno zauzimaju taktičke pozicije i odmeravaju snage nedeljnim prebrojavanjem.
A gomile su oduvek bile besvesne, povodljive i lakoverne. NJih pokreće nesvesno, one reaguju najprostijim instinktima i vidljiva je njihova preteranost u emanaciji najprostijih osećanja – preterane mržnje ili slepe zaljubljenosti.
Glavni impuls pokretanja masa jeste najavljivanje sudbonosnih događaja koji najavljuju ili prethode smenama epoha. Pad Berlinskog zida, tehnološke revolucije, rušenje Kula, SEKA, KOVID, Treći svetski rat – sve su bile i ostale propagandne fraze koje su rabljenje da bi ubrizgale pogonsko gorivo i trajno promenilo stanje svesti izmanipulisanih masa.
„Lekari poručuju Aleksandru Vučiću…“
To jeftino emotivno oružje za masovno uništenje zdravog razuma i danas je u upotrebi. Dok smo one koji su do juče najavljivali Armagedon i drugi dolazak Hrista smatrali psihotičnim fundamentalistima, danas oni koji plasiraju gotovo slične nebuloze o globalnim geopolitičkim promenama sa drugim dolaskom ili Trampa ili Putina ili Sija ili bilo kog drugog koji će ostvariti njihove ideološke vlažne snove postaju TV zvezde i youtube heroji nacije.
Da bismo izbegli po ko........
© Danas
