Puna su nam usta boljitka, napretka, razvoja, reforme, uspjeha, promjena. Satiremo se trčeći (tapkajući u mjestu!) ka superiornim idejama i ciljevima koji veze sa razvojem i napretkom nemaju. Usput guramo jedni druge, takmičeći se ko je ljepši, pametniji i ko bolje i uspješnije laže! Jer laž je jedina prava riječ kojom možemo imenovati sve što se u ovom đavoljem igralištu govori, misli i radi kad je u pitanju napredak, razvoj i reforma! Lažemo sebe, lažemo one oko sebe, lažemo naširoko i nadugačko kako bismo izbjegli sopstvenu odgovornost!

Teškom mukom savladavam gađenje dok ovo pišem, jer pisati znači mentalno, duhovno i analitički nanovo prolaziti kroz ono o čemu pišeš. Da, djeci uvijek govorim da promišljanje mora biti završeno prije no što se napiše prva riječ, ali samo pisanje zahtijeva ponovni prolazak svih puteva misli, spoznaja, svih rupa u koje upadaš usput i iz kojih se kobeljaš…Ako se iskobeljaš, pišeš….

A ja sam ovog vikenda sa nevelikim brojem kolega boravila istovremeno na devetom nebu, ali i u najdubljoj i najmračnijoj crnoj rupi prepunoj slijepih miševa koji glume bijele golubove! I sve dok u lepetu krila slijepog miša ne budemo prepoznali upravo njega, a ne golubije srce i ne........

© BUKA Magazin