Ambiciozno sam zamislio predizborne bilješke u prošloj sedmici sedmice, napravio sam odgovarajuće foldere i u njih razvrstao izjave koje sam skupljao tokom kampanje. Planirao samo tako nastaviti i dalje, da bih konačno shvatio da je to sasvim besmisleno. 

Nisu samo moji folderi sa izjavama besmisleni, čitava predizborna kampanja bila je takva. Birači nisu bili zainteresovani, niko nije razmišljao o sloganima, gledao spotove, plakate, niti slušao govore. Važno je bilo samo ono što je naizgled neizrečeno: ko je naš i protiv koga smo. Nisu bili zainteresovani ni stranački PR timovi, slogani su im vala bili glupavi, govori koje su pisali mlitavi, laži providne čak i za moderni marketing... Konačno, ni kandidati nisu pokazivali preveliki elan, sjetimo se, nekada su se otimali za svaki minut televizijskog gostovanja, a tokom ove kampanje studiji su bili prazni.

Svi zajedno znali smo, i mi i oni, da je sve prilično besmisleno, da se radi o površnom budalesanju, koje nije bilo ni smiješno, više tužno i depresivno. 

Naravno, s vremena na vrijeme zarežala je poneka prijetnja i pokušaj širenja straha, ali čini se da smo se konačno pomalo navikli, znatno smo ih bolje podnijeli. Kada sam prije par godina pisao jednogodišnji dnevnik, koji sam poslije objavio pod nazivom „Mali smakovi”, pored detalja iz svakodnevnice povremeno sam bilježio i politička dešavanja. Bilo je svega te godine – prijetnji otcjepljenjem, dramatičnih izjava koje su trebale uzdrmati državu, hapšenja, sudskih procesa, širenja panike, ratne psihoze... Ali, na kraju godine, kada sam trebao predati rukopis, shvatio sam da su sve to bili prazni baloni, koji nisu ni pukli, samo su neprimjetno izduvali. Sve takve bilješke izbacio sam iz rukopisa, niti jedna nije bila značajna da opiše proživljenu godinu, bilo je mnogo važnijih događaja.

(Ipak, ne smijem tvrditi da je svaka od izrečenih prijetnji bila prazna, niti da sam u pravu kada mislim da je našim političarima od svake dramatične promjene draži ovaj naš limb u kojem ugodno stare. Šta ja znam šta se iza brda valja, ne mogu da........

© Žurnal