Sve liči na crno-bijeli noir film. 

Počinje tako što šef policije glavnog grada organizira sastanak dvojice zavađenih mafijaša u elitnom restoranu, ispražnjenom za tu priliku. Prije nego što je do njega došlo, razmjenjuju se ozbiljne poruke, uvjeravanja, obećanja… Obojica ljudi se konsultiraju sa konsiljerijima i drugim suradnicima. Konačno, obojica pristaju – šef velegradske policije ima ogroman autoritet. 

Neočekivano ili planirano, jedan od tih kriminalaca izvadio je pištolj i u bujici uvreda  pucao u onog drugog. Ruše se stolovi, razbijaju čaše, miješaju vino i krv, dok svima zuji u ušima od ispaljenih hitaca u zatvorenom prostoru.

Što sad? Možda u šoku ili potpuno miran, policijski glavešina  brzo sa svojim tjelohraniteljima – također službenim licima – kreće u pomoć počiniocu ubojstva. Možda ovako ništa nije planirano, ali nemaju izbora, svi prisutni zavise jedni od drugih, svima prijeti zatvor… 

Čiste se zato tragovi krvi sa poda, kupe čaure koje je moguće naći bez zavlačenja u svaki ćošak, iznosi tijelo na sporedna vrata i trpa u gepek počinioca, zagleda niz ulicu, baca bar jedan telefon. Sve ovo traje u žurbi uz psovke, nervozu, napetost… Na kraju, još jednom prije razilaska – ništa nije bilo, sve je dobro, svi se izvlačimo. Policijski glavešina nije bilo tko, on će srediti čitav džumbus. ........

© Vreme