Bahat, arogantan, pun sebe... Tim riječima Ratka Mladića opisuje Petar Malbaša, legendarni ratni snimatelj koji je kamerom ovjekovječio povijesna zbivanja u Domovinskom ratu. Ratka Mladića susreo je 26. rujna 1991. kada je u Hrvacama snimao prvu razmjenu zarobljenika u Republici Hrvatskoj i pregovore između sinjskih vlasti i JNA.

 – Povijesni je kontekst jako bitan. Ratko Mladić u to vrijeme bio je strašno jak, imao je JNA i četnike koji su im pomagali, a mi smo bili goloruki i pod granatama. Sinj je 69 kilometara udaljen od Knina, u koji je Ratko Mladić došao mjesec i pol dana prije nego što je okupirao Vrliku, Kijevo i ostala područja. Njegov početak kao ratnog zločinca počinje upravo u Kijevu, a to je bilo 25. kolovoza 1991. kada je prvi put upotrijebio avijaciju i tešku artiljeriju. Već sutradan okupirao je Vrliku i krenuo prema Sinju. Zaustavio se u Maljkovu 16. na 17. rujna 1991. i okupirao branu Peruću. Postigao je svoj cilj. JNA i četnici zauzimaju pozicije u Hrvacama na brdu Alebića kula i on poslije sa te pozicije granatira i raketira Sinj i Cetinsku krajinu. Granate su padale i po Brnazama gdje je živim, rakete orkan padale su i na sinjskom Radošiću, kod Kukuzovca. Pripadnici JNA ostali su u tri vojarne u Sinju. Njih, naoružanje i dio srpskog stanovništva koji je želio otići Mladić je htio izvući iz Sinja. Zato se organiziraju pregovori ispod Alebića kule. Ujedno, isti dan, organizirana je prva razmjena zarobljenika u Hrvatskoj – uvodi nas Malbaša u vrijeme prije 30 godina.

Izvrstan je svjedok zbivanja. Odlično pamti događaje, ljude, imena i datume. – Pregovori su održani u jednoj kući s desne strane državne ceste D1, to je bio Ilovin dućan. Scenografija iza leđa pregovarača, kao što se vidi na snimljenom materijalu, bio je umjetni gnoj. Na pregovorima su s naše strane bili pokojni general Petar Šimac, Jerko Vukas, Ivo Čović, koji je tada bio direktor HEP-a, i ja koji sam bio snimatelj. Ratko Mladić je imao svog snimatelja. On je strašno vodio računa o kameri, o medijima općenito. Doveo je i jednog novinara iz Beograda, Radovana Brankova, koji je imao emisiju “Skitam i pitam”. On je bio u uniformi JNA s pancirnom košuljom, njegov snimatelj također. Mi smo s naše strane svi bili u civilu – govori Malbaša.

Naša delegacija je u dogovoreno vrijeme došla na mjesto susreta, ali Ratko Mladić i njegovi su kasnili. – Na putu, u selu Potravlju, napao ga je sa svojom ekipom Ante Kotromanović, koji je poslije bio ministar obrane. Kotromanović je iz Potravlja, odlično poznaje teren i uz cestu D1 dočekao je kolonu, nije imao pojma da je u njoj Ratko Mladić. Pucao je zoljom i pogodio njegov transporter. Malo je falilo da on taj dan ubije Ratka Mladića. Ali, nije. Mi čekamo, njega nema, kasne pregovori već sat vremena. Gledam prema cesti i vidim da dolaze transporteri i tenkovi, vijori se jugoslavenska zastava. Trče i neki vojnici, to je bilo njegovo osobno osiguranje, dolaze do nas i u tren oka bili smo opkoljeni – opisuje Malbaša dolazak Ratka Mladića među četvoricu nenaoružanih hrvatskih pregovarača u civilu.

– Naše jedino oružje bila je moja kamera. Mladić je skočio s transportera i prvo što sam čuo da je izgovorio bilo je: “Pobij sve što nije vojska!” I odmah je počeo vrijeđati Jerka Vukasa i generala Šimca da su izdali........

© Večernji list