Urbanističko i arhitektonsko nasljeđe totalitarnih režima 20. stoljeća: gradovi, naselja, kritična infrastruktura, danas nose dvostruko pa i proturječno značenje. Naime, s jedne strane riječ je o prostorima koji su donosili represiju, strogu ideološku kontrolu i eksploataciju, a s druge riječ je o lokacijama u kojima su realizirani ambiciozni modernizacijski projekti, inovativna urbanistička rješenja i visoki standardi stanovanja i javnog života. Upravo ta napetost između političkog konteksta i arhitektonske vrijednosti čini urbano nasljeđe totalitarizama iznimno kompleksnim.

Za razliku od umjetničkih djela poput spomenika ili simboličkih građevina, planski građena industrijska naselja nisu bila zamišljena kao reprezentacija ideologije u klasičnom smislu, već kao funkcionalni mehanizmi društva. Takva su naselja trebala ispunjavati svoju svrhu, proizvoditi energiju, sirovine, radnu snagu, ali istodobno i oblikovati poželjan način života za svoje stanovnike. Stanovanje, rad, obrazovanje, zdravstvo i slobodno vrijeme bili su integrirani u jedinstveni sustav koji je stanovnicima trebao pružiti osjećaj sigurnosti, reda i pripadnosti. No, takva mjesta danas izazivaju nelagodu zbog pitanja koliko možemo odvojiti arhitektonsku vrijednost od političkog sustava koji ju je proizveo.

U europskom kontekstu međuratnog razdoblja, takvi su projekti osobito karakteristični za fašističku Italiju, nacističku Njemačku i Sovjetski Savez, ali i za druge države koje su težile snažnoj državnoj kontroli industrije i društva. Na prostoru današnje Hrvatske jedan od najupečatljivijih primjera takvog urbanog eksperimenta jest rudarsko naselje Raša u Istri. Planski izgrađen grad nastao je sredinom 1930-ih godina u sklopu talijanske strategije industrijske samoodrživosti.

Raša je danas istodobno zaštićena urbanistička cjelina, predmet znanstvenih istraživanja i mjesto vidljive prostorne i društvene degradacije. Ona je primjer grada koji je preživio više političkih sustava, od fašizma i socijalizma do suvremene Hrvatske. Iako je u svakom od njih imao drugačiju ulogu i sudbinu, Raša je idealan primjer za razmišljanje o tome kako se društva odnose prema „neugodnom“........

© Večernji list