Postoje dvije hrvatske književnosti. Jedna je ona zvanična, oličena u gavran- akademicima, bogougodnim rapsodima i rapsodkinjama, sitnim dilerima nacionalne stvari, za koje se nije čulo zapadno od Brežica, a ni istočno od Batrovaca. Druga hrvatska književnost je nezvanična, u inozemstvima cijenjena i prevođena, a u okolnim od zvaničnika omrznutim jezicima, čiji čitatelji hrvatski jezik razumiju kao svoj materinji, za razliku od one prve, zvanične, cijenjena, čitana i objavljivana. Protagonisti prvospomenute, premda su........

© Večernji list