Nekako se čini da je ove godine nakon Dore sve dosadno i nezanimljivo. Imamo efektnu pjesmu iza koje postoji i priča, a priča i ukupni kontekst uvijek su važni, međutim izostaju histerija i navijački ešaloni “za” i “protiv” kakve smo imali posljednje tri godine s Baby Lasagnom, Let3 i Markom Bošnjakom. Priča o tekstu pjesme “Andromeda” donijela je neke pluseve u medijskoj rotaciji, a i sam sam prije dva mjeseca, kad su pjesme premijerno “prikazane”, napisao da bih Lelek poslao na Eurosong makar zbog stiha “pitaj svoju baku zašto je kćeri rađala u strahu”. Mislio sam ponajviše na današnji položaj žena, femicid, ali i molitelje koji svake prve subote u mjesecu na Trgu zazivaju mušku dominaciju.

Dakako, danas svi znaju o čemu je u tekstu pjesme riječ, ali bez obzira na “starohrvatske” motive iz Bosne 16. stoljeća – kao i tetovaže koje su bile simbol otpora katoličkih žena kako bi pod turskom vlašću izbjegle brak, prodaju i neželjeni život – “Andromeda” može povući neke rezonance s događanjima danas. Etiketom “ženski Thompson” neki su tu tematiku probali podvesti pod impuls kojim smo okruženi, ali takva značenja u pjesmu “Andromeda” i eurosongovsku nominaciju ansambla Lelek može se učitati samo ako im dodamo i poveznice s Putokazima, Bregovićem i Laibachom, koji su se bavili sličnim strategijama.

S kretenskim dabrijanstvom, krkačima janjetine, šmrkačima kokaina, navijačkim ološem, doktorima s bosanskih pumpi, na putu smo u propast

No nije pogrešno pomisliti da bi ove godine medijsku histeriju usporedivu sa zadnjim izdanjima Eurosonga kod nas moglo........

© Večernji list