Bi li poput Stjepana Hausera zabranili i čitanje Dostojevskog jer je ruski pisac?
Ujedinjuje li glazba svijet? Na to pitanje negativan odgovor mogao bi dati Stjepan Hauser, kojem je otkazana baltička turneja jer u svoj projekt "Music Unites the World" uključio i rusku narodnu pjesmu "Kalinka", skupa s videospotom u kojem se prikazuju poznate lokacije Moskve. U trenutku ruske agresije na Ukrajinu za baltičke zemlje Litvu, Latviju i Estoniju to je bila jasna crvena krpa ili crta koja se ne prelazi. Nije pomoglo ni to što je Hauser najavio pjesme iz Litve i Latvije, ljetna je turneja otkazana, a glazbenik koji je nastupao u četrdesetak zemalja, u reprezentativnim dvoranama, i jedan je od rijetkih hrvatskih izvođača s međunarodnom karijerom, osjetio je na vlastitom čelu, zapravo violončelu, kako kultura otkazivanja danas funkcionira.
I da ima manje veze s glazbom i dobrim namjerama – kojima je očito popločen put u pakao cenzure – a više s politikom i ratovima koji razdvajaju svijet više nego što ga glazba spaja. Gledano iz perspektive Baltika, koji samo čeka kad će ruski tenkovi prijeći graničnu crtu – očito je ovdje najviše riječ o crtama i granicama – situacija je razumljiva. Gledano iz pozicije umjetnosti, baš i nije toliko jasno ocrtana jer mnogo je drugih primjera nedosljednosti u nametanju umjetnicima (ili sportašima) granica koje smiju ili ne smiju prelaziti. Jer sviraju pod zastavama i za države koje vode ratove, pa ih samim time suprotna strana shvaća kao dio, valjda, istog ratnog stroja ili kulturnog identiteta.
Ljevica je 'ukrala' hrvatsku kulturu. Taj........
