Premda brojni dokumenti, svjedočanstva i znanstveni radovi dokazuju da je Jugoslavenska armija u svibnju 1945., u događajima poznatima pod nazivom Bleiburg i Križni put, počinila jedan od najvećih masovnih zločina 20. stoljeća, u Hrvatskoj još uvijek ima onih koji tvrdokorno ustraju na stajalištu da je planska likvidacija neutvrđenog broja razoružanih vojnika NDH i hrvatskih civila zaslužena kazna. Među onima koji godinama opravdavaju taj zločin – tvrdeći da su stradali samo zločinci te da je riječ o razumljivu revanšizmu za ustaške zločine, a ne o ideološkom obračunu s političkim neistomišljenicima – posebno se ističe bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, čije izjave mediji redovito prenose iako se temelje na pogrešnim podacima i netočnim interpretacijama međunarodnoga prava. Njega (i neke druge javne osobe i historiografe) argumentirano opovrgava dr. sc. Martina Grahek Ravančić, povjesničarka Hrvatskoga instituta za povijest, koja je na platformi CroFacta upravo objavila članak „Jesu li stradanja na Bleiburgu i Križnom putu zaslužena kazna?“.

Povjesničarka Grahek, naš najveći autoritet za temu o Bleiburgu, napominje u svom članku da Mesić za predsjedničkoga mandata nije posjetio Bleiburško polje na kojem su se održavale komemoracije te da je Bleiburg uspoređivao s Jasenovcem. „U Bleiburg ću svakako otići, ali uz jedan uvjet: neka se, kao i u Jasenovcu, utvrdi poimenično tko je tamo ubijen, a ne da se proizvoljno, iz rukava, sipaju brojke od više stotina tisuća pobijenih“, rekao je 2008. godine. Mesić, dakle, smatra da je broj stradalih u Jasenovcu poimenično riješen iako brojni znanstveni radovi pokazuju da to nije istina i iako je i sam početkom 1990-ih o tom koncentracijskom logoru govorio kao o radnom logoru u kojem ljudi nisu ubijani, nego su zapravo spašavani!?

Mesićeve proturječne izjave mediji su bilježili i nakon njegova predsjedničkog mandata. Primjerice, u više je navrata........

© Večernji list