Kad je Bugarska prije gotovo dvadeset godina ušla u Europsku uniju, velik dio Europe gledao ju je kao problem koji treba administrirati, a ne kao državu koja ima ozbiljnu budućnost. Bila je sinonim za postsocijalističku periferiju: korupciju, mafiju, depopulaciju i političku nestabilnost. U balkanskoj imaginaciji Bugarska je dugo bila nešto između upozorenja i šale.

Ovogodišnja Eurovizija samo je podsjetila ostatak Europe da se nešto promijenilo. Ne zato što je riječ o presudnom kulturnom događaju, nego zato što Bugarska više ne djeluje kao zemlja izvan europske priče te se počinje ponašati kao država koja pripada europskom centru, makar još uvijek bila opterećena kontradikcijama.

U tome leži zanimljiv paradoks: Bugarska se posljednjih petnaest godina promijenila brže nego što su se promijenile predodžbe o njoj.

Povijesna rusofilija koja nikada nije nestala

Bugarska je povijesno jedna od najviše proruski orijentiranih država u Europi, što nije samo posljedica sovjetskog razdoblja nego mnogo dubljih povijesnih veza. Rusija je u bugarskoj nacionalnoj svijesti dugo figurirala kao osloboditeljica od Osmanskog Carstva, a taj je sentiment ostao snažan i nakon pada komunizma.

Kako navodi analiza izrađena za Carnegiejevu zakladu za međunarodni mir, Bugarska je više od stoljeća bila važan dio ruske strategije na Crnome moru. U tekstu se navodi da ju je Moskva tradicionalno promatrala kao 'prijateljsku satelitsku državu' preko koje može projicirati utjecaj prema Europi i Sredozemlju.

Taj odnos nije nestao ni danas. Ruski utjecaj u energetici, medijima i dijelu političkog establišmenta i dalje je snažan, a euroskepticizam je mnogo rašireniji nego što se izvana čini.

Bugarska socijalistička partija, nominalna nasljednica nekadašnje njihove komunističke partije, nikada nije postala dio klasične zapadnoeuropske socijaldemokracije. Naprotiv, često je kombinirala socijalnu retoriku s nacionalnim konzervativizmom, blagim euroskepticizmom i relativno tolerantnim odnosom prema........

© tportal