Od Manic Street Preachersa preko Gorillaza do Davida Byrnea, dobar dio koncerata koje smo posljednjih tjedana gledali u Hrvatskoj bio je, na ovaj ili onaj način, političan. Svi su nam ti izvođači imali nešto reći o svijetu koji se ubrzano mijenja i svakodnevici koju sve teže prepoznajemo.

Sve je to bilo i potrebno i opravdano. No sinoć se na Šalati dogodilo nešto posve drukčije. Četvorica glazbenika izašla su na pozornicu bez potrebe da išta objašnjavaju. Govorili su isključivo glazbom, onom koja nas podsjeća koliko je budućnosti ostalo skriveno u njezinoj prošlosti.

Geneza povijesti prog rocka

Da bi se to dogodilo, morali smo otputovati četrdesetak godina unatrag. U rane osamdesete, kada Adrian Belew i Tony Levin ulaze u novu postavu King Crimsona, benda koji je već redefinirao progresivni rock. Robert Fripp, osnivač i jedini originalni član benda, u njima je pronašao glazbenike koji njegovoj viziji nisu samo udahnuli novu energiju nego joj dali i drukčiji autorski identitet.

U isto vrijeme Belew duplira baš Davida Byrnea u Talking Headsima dok Levin paralelno svira s Peterom Gabrielom. Obojica su tada već bila poznata kao vrhunski zanatski radnici. Belew je brusio zanat uz Franka Zappu i Davida Bowieja, Levin uz Johna Lennona, Pink Floyd i Yes. No upravo će ih susret s Frippom, s kojim ih je 1978. godine spojio Peter Gabriel tijekom snimanja albuma 'Exposure', odvesti prema razdoblju koje će obilježiti njihove karijere.

Na albumima 'Discipline', 'Beat' i 'Three of a Perfect Pair' Fripp ostaje idejni arhitekt, ali upravo Belew i Levin postaju njegov svjež autorski glas. Ta tri albuma nisu promijenila samo King Crimson. Pokazala su da progresivni rock može zvučati nervoznije, ritmički složenije i suvremenije nego ikad prije.

Blagoslov Roberta Frippa

Upravo repertoar s ta tri albuma čini okosnicu projekta BEAT, u kojem Belewa i Levina prate još dvojica glazbenika izniklih iz Crimsonova ekosustava. Steve Vai, baš poput Belewa nekoć učenik Franka Zappe, odavno je jedan od najvećih gitarističkih virtuoza svoje generacije dok je Danny Carey s Toolom ritmičku kompleksnost Crimsona odveo u 21. stoljeće. Ako Belew i Levin nose........

© tportal