Možda će vam ovo nekad trebati na pub kvizu – pedantni dilanolozi izbrojili su da je preko 600 glazbenika obradilo više od 300 pjesama Boba Dylana, a kako su neke obrađene više puta, dolazimo do brojke od oko 1500 obrada. Većinu njih, kao i većinu stvari koje je izgovorio u medijima, Dylan je posprdno otresao s revera sakoa – primjerice, verziju 'Knockin' on Heaven's Door' Guns n' Rosesa usporedio je s 'invazijom otmičara tijela'.

Zašto bi onda izvedba legendarnog koncerta u londonskom Royal Albert Hallu 1966., koju Dylanova sljedba prodaje kao trenutak što će kasnije poroditi Beatlese i, posljedično, rock'n'roll, bila prvorazredan kulturni događaj? Pokušali smo to objasniti u najavi ovog koncerta, ali dan nakon njega imamo jasan odgovor – zato što smo te pjesme sinoć, u zagrebačkom Lisinskom, slušali u izvedbi Chan Marshall, jedne od rijetkih osoba čiji splet životnih okolnosti upućuje na zaključak da bi mogla biti lik iz Dylanovih pjesama.

Marshall, koja je uzela umjetničko ime Cat Power po imenu svog prvog benda, rođena je u Atlanti 1972., nepunih šest godina nakon koncerta koji je sinoć replicirala. Glazbeni gen naslijedila je od oca, blues glazbenika, no on joj je zagorčavao život braneći joj da kupuje ploče po vlastitom izboru te je stalno seljakajući iz grada u grad.

Potucala se kao dijete po Georgii, Tennesseeju i Sjevernoj Karolini, sve dok se – baš kao i........

© tportal