Zvuči dobro na papiru, jer svi vole pročitati liste svega najboljeg ikad, ali kad krenete šarati mentalnom mapom (a naročito stavljati dodatnu opremu u tekst) shvatite da ste uzeli preveliki zalogaj. Uzele su ga i kolegice Zrinka Pavlić i Gea Vlahović, koje su izdvojile 25 najboljih filmova, serija i kazališnih predstava u spomenutom periodu, pa je sad došao na red i na mene s glazbenim pregledom.

Kod glazbe je situacija možda još i malo teža, jer ovo područje prati od ekstremne hiperprodukcije (veće čak i od serija), a kvaliteta kroz godine izrazito oscilira. Također, pravila koja definiraju koliko je nešto kvalitetno variraju iz godine u godinu, a godina je bilo svakakvih, od izvrsnih do dozlaboga groznih.

Što se dodatnih ograda tiče, dometnimo da smo se pretežno ograničili na popularnu glazbu i kanonske albume, što će reći da podžanrovi, underground ili specifične 'košare', poput jazza, hip hopa, punka ili metala ovdje obitavaju pretežno ako su svojevrsni začin osnovnom zvuku albuma. Unutar tih gabarita uglavnom smo birali albume po kriteriju žiga koji su ostavili na svoje vrijeme, žanrovske i ine sljedbenike - dakle, većinu ovih albuma možete pronaći u većini dućana s pločama.

Albumi su poredani abecedno, po imenu izvođača, a uz njih je navedena i godina izlaska te priložena playlista sa svim pjesmama. Da ne duljimo, krenimo redom, uz jednu zamolbu - ako vas ovaj tekst potakne da revalorizirate neku ploču koju ste svojedobno jako voljeli, učinite to barem uz pomoć slušalica ili kvalitetnijih zvučnika. Inače ništa od ovoga nema smisla.

Najutjecajniji bend iz prošlog stoljećakoji je ostavio traga u ovom nedvojbeno su The Beach Boys, a najdalje u eksperimentiranju s njihovim nasljeđem otišla su četvorica zaigranih momaka iz Baltimorea. Najzaigraniji su upravo na svom osmom albumu, gdje poznate psihodelične teksture i melodije umaču u elektroničke ritmove, ne odričući se volje za igrom i postavljajući standarde tolikoj hrpi nasljednika da ih je praktički nemoguće pobrojati.

Win Butler, Regine Chassagne i pola Kanade koja zna držati bilo koji instrument (uključujući i najveću legendu, Dana Boecknera) ušetali su u naš život početkom stoljeća, s grandioznim himnama u kojima smo čuli sve od Beatlesa do Pixiesa. To što su se kasnije neujednačenim albumima, skandalima i obiteljskim dramama učinili sve da taj trud upropaste ipak nije izblijedilo značaj ovog prijelomnog alternativnog rock albuma 21. stoljeća.

Još jedan biser buke s početka stoljeća koji se hranio energijom s izvora (post) punka, ali istovremeno kanalizirao i bijes žanrovski ispresijecanih devedesetih, preživio je kao prijelomna ploča za sve koji će godinama kasnije urlati u mikrofon i vrištati gitarama. Petorka iz El Pasa ostatak stoljeća vrludala je između psihodeličnih projekata i psihodeličnih droga, ali sve blijedi pred albumom čija sirova energija živi u hrpi nasljednika, od Death Gripsa do YHWH Nailguna. Uostalom, kome je još (osim Bregi) na pjesmi gostovao Iggy Pop, a da se to zbilja čuje?

Dok ovo pišemo, kroz prozor gledamo kako se vani talože centimetri snijega i razmišljamo kako ćemo pod kotačima mrviti bijeli pokrivač uz zvuke upravo ovog albuma. Postoje li pjesme koje bolje opjevavaju zimu od ’10 Mile Stereo', 'Norway' ili 'Silver........

© tportal