Amir Sužanj: Šta zna maksum šta je Katanaćo?
Amir Sužanj: Šta zna maksum šta je Katanaćo?
Nešto kontam još od ovog teferiča na Bilinom Polju, kad ono Talijani nagrajisaše, nikako mi s uma ne silazi – čime li se hrani ona Barbarezova balavurdija, pa je ‘nako kočoperna? Gledam onog špicu Kerima, nema u njemu ni 40 kila, k’o da je sad pobjeglo iz produženog boravka, a ništa se njemu zaletjet’ među četvoricu, ma k’o vode se napit’, ne ferma to živu silu. Il’ ovaj mali s druge strane, Esmir, nema u njemu ni metar i aplauz, a svaki put razbuca one drzmane iz talijanske štoperske linije, razbaca ih, brate, k’o đubre po livadi, k’o da ih dragi Bog nije dao. Šta zna maksum šta je katanaćo? Ama nije ni onaj Tarik puno odmak’o s godinama, samo što je nacrt’o brkove da izgleda starije, vidjeste li kako je poletio da izmariše, naučno rečeno, vaspitno-popravno usmjeri onolikog Donarumu, kad se ono počeo kofrčiti po terenu k’o neki siledžija i razbojnik.
A šta tek reći za Amara Dedića i njegovu hrabrost? Nije se kako treba ni zamomčio, a već zna sve veteranske marifetluke: malo-malo pa nekog onako znalački natakne na šaku ili na lakat, k’o birvaktile naš dubrovački gospar Emir Spahić, da niko ne vidi. Doduše, ponekad se zalomi da ima posla s nekim prefriganim sudijom, koji mu zna sve finte, pa fasuje pokoji crveni karton, ali urijetko i uvijek kad igra za Benfiku, nikad za reprezentaciju.
Hajd’ kad neko pozamašan, k’o što je, na primjer, Nikola Katić, tresne o crnu zemlju nekog iz protivničke ekipe, ima ga šta, a ima i iskustva i tvrdu glavu, ali kad se ovi pjetlići naroguše, pa krenu........
