Neće biti Nobelove nagrade za Vladu Federacije BiH. Možda, ako se uvede novi razred. Za populizam.

Kad bi jedan potez u trajanju nekog procesa mogao otkloniti sve loše konsekvence postojanja, onda bi Vladi Federacije BiH sam Nobelov komitet mogao dati nagradu za ekomoniju. I to “objasniti” saopštenjem u kojem se navodi da se “nagrada dodjeljuje za hrabar izum koji omogućuje drastičan rast plata, samim tim i životnog standarda, i to socijalno najugroženije kategorije radnika, onih koji zarađuju plate od najniže, sve do 60% više.

Podižući tako standard za gotovo 300.000 uposlenih u Bosni i Hercegovini, većine onih koji su živjeli na margini siromaštva, Vlada Federacije BiH drastično je smanjila stopu siromaštva u Bosni i Hercegovini. Njihov izum je otvorio oči vladama širom svijeta koje sada jednim zakonskim aktom podižu standard svojih građana.”

Piše: Mr. Orhan Nikšić

Tako bi jednim hrabrim i inovativnim potezom u vodu pao cijeli spektar dosadašnje ekonomske teorije i pokazalo se da su svi ti ekonomski modeli od neoklasičnog preko kenzijanskog i modela ljudskog kapitala očito bili bazirani na nevalidnim empirijskim istraživanjima, koja su vjerovatno proizvod dogme kojom se “brani” kapitalizam. Kontraprimjer može biti i samoupravni socijalizam jer ni Tito nije vjerovao da on lično, uz svu moć koju je imao, može dizati standard putem dekreta, nego je radnicima dao na upravljanje proizvodne resurse, ondosno kapital kako bi svojim radom i kontrolom nad kapitalom ostvarivali prihode uspješno konkurišući sa svojim proizvodima i uslugama na slobodnom tržištu u zemlji i van nje. Tako se razvijala bivša Jugoslavija.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, uprkos teoriji i praksi, želi dokazati da nivo plata nije uslovljen ponudom i potražnjom radne snage na tržištu rada, kvalitetom javne infrastrukture, nivoom produktivnosti, odnosno stepenom ekonomskog razvoja. Prema Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, jedini razlog zašto u određenim društvima postoje tako niske plate je činjenica da ta društva imaju pohlepne poslodavce, odnosno kapitaliste koji izrabljuju radnike i uzimaju ogroman dio zarade najniže plaćenih radnika za sebe. Ono što može biti zanimljivo jeste da su ti kapitalisti isključivo oni koji zapošljavaju osobe sa najnižim platama, najčešće u industriji i različitim niskoakomulativnim granama privrede, te u firmama koj zapošljavaju osobe koje su teško zapošljive iz raznoraznih razloga. Zato je sav poreski teret ove reforme usmjeren isključivo prema firmama koje zapošljavaju osobe sa najnižim platama.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, također, pokazuje da je uz podizanje plata odnosno standarda najniže plaćenih radnika na tržištu rada, također moguće povećati prihode od doprinosa: odnosno nameta na plate koje poslodavci isplaćuju,kako bi se popunile rupe u javnom budžetu i podigao standard penzionera, kao još jedne socijalno ugrožene kategorije stanovnika.

A onda je svanulo jutro. Buđenje i suočavanje sa surovom realnošću. Svima je postalo jasno da će potez Vlade Federacije imati nesagledive posljedice po cjelokupnu privredu. I da će najveću cijenu Vladine odluke platiti upravo ona populacija uposlenih kojima je Vlada navodno htjela pomoći, odnosno populacija s najnižim platama.

Bez obzira na spektar s kojeg dolazi ekonomska misao, bila ona lijeva ili desna, neke stvari su jasne iz osnovnih pojmova: nije moguće drastično povećati troškove plata........

© TIP