Grehota je bacati hljeb, od davnina su nas učili naši stari, poznati kao dobri ljudi i još bolji domaćini, koji su odgajali svoju djecu onako kako su i sami bili odgajani, držeći se davnašnjih vrijednosti, dobrog vaspitanja, obraza i skromnosti. U svakoj domaćinskoj kući komad hljeba se uvijek poštovao, a bacanje hljeba smatrano je velikim grijehom.

Otkako pobijedi ova naša demokratija i otkako dragi Bog nagradi naše demokratsko biračko pravo obdarujući nas baš tako vaspitanim ljudima, koji nam popuniše političke stranke, institucije, ustanove i javna preduzeća i donesoše iz roditeljske kuće stare, tradicionalne vrijednosti, posebno je na cijeni jedna tradicionalna kategorija – hljeb, i to bijeli. Nikome od ljudi sa političkih pozicija, pogotovo na kraju mandata, ne pada na um da se razbacuju hljebom, pa svaka dosadašnja vlast, demonstrirajući tradicionalni, pogotovo kulinarski patriotizam, u korijenu sasiječe svaku pomisao o ukidanju bijelog hljeba. A bilo bi, ako ćemo biti pošteni, i grehota ukinuti jedan takav hljeb, kakvog nema nigdje u svijetu –........

© TIP