Mossadova likvidacija Laridžanija opet je dokazala staru istinu: rutina je smrt. Doslovno
Bespoštedno novinarstvo ne financiraju vlasti, bespoštedno novinarstvo financiraju čitatelji. Podržite Telegram. Više o pretplati saznajte ovdje.
Vojnička verzija poznatog životnog pravila da čovjek uči na svojim pogreškama glasi: kaniš li preživjeti, ni jednu pogrešku ne smiješ ponoviti. Koliko god zvučala alanfordovski, ta maksima – kao i mnoga druga nepisana pravila ratovanja – doista je ispisana krvlju onih koji su je zanemarili. Nema sumnje da je bila dobro poznata i članovima iranskog vodstva koji su preživjeli do 18. dana ovog rata; no očito je nisu uspješno primijenili.
U akciji gotovo identičnoj onoj u kojoj je prvoga dana rata ubijen rahbar Ali Hamnei, izraelski avioni su vođenim projektilima i pametnim bombama pogodili bunker u kojem se nalazio čovjek koji je godinama među najvišim dužnosnicima Islamske Republike Iran, a od ubojstva vrhovnog vođe i na samom vrhu piramide odlučivanja – tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Lardižani.
Što biste sljedeće trebali pročitati
Netanyahu ima inicijativu za veliku koaliciju protiv Irana. Teheran: 'Potpuno ćemo zatvoriti Hormuz'
Hajdaš: 'Ne daj Bože da se zatvore granice, možemo preživjeti samo dva tjedna. A toliko smo mjera Plenkoviću nudili'
Vjenčali se Marijan Kustić i Nika Perenčević: Pogledajte tko je sve došao na svadbu
Iran je njegovu smrt potvrdio tik iza pola noći po lokalnom vremenu, u prvim minutama srijede 18. ožujka, no to kašnjenje vjerojatno nema drugog značenja osim što može ukazivati na određenu nesigurnost u lancu odlučivanja u trenucima kad je ostao obezglavljen. Slično je bilo i zadnjeg dana veljače kad je iznenadnim napadom “eliminiran” Hamnei. Režim je i tad cijeli dan vijećao tko će i kako izvijestiti javnost o vođinu “preseljenju u mučeništvo”, kako se pogibija u ratu na putu pravedništva naziva u šijitskom islamu.
Smrt najopasnijeg Iranca
Za razliku od Iranaca, izraelski vojni i vladini izvori, pa i sam premijer Benjamin Netanjahu, pohvalili su se eliminacijom “najopasnijeg živog Iranca” nepun sat po eksplozijama, dok ruševine još nisu bile ni provjerene, pretražene i osigurane od mogućih sekundarnih eksplozija, a tijela žrtava ležala pod razvalinama te nije postojala nikakva mogućnost potvrde te vijesti iz prve ruke. No zasigurno je već prva analiza satelitskih i zračnih snimki nakon serije eksplozija potvrdila toliko temeljito razaranje i uništenje da su vojni stručnjaci zaključili kako je misija uspjela i preživjelih ne može biti.
Ova operacija prati modus operandi izraelskih oružanih snaga koje imaju veliko, višedesetljetno iskustvo u pronalaženju, identifikaciji i eliminaciji odabranih neprijatelja koristeći zrakoplove raznih vrsta. Štoviše, moglo bi se reći da je ovaj način udara po neprijateljskim političkim i vojnim zapovjednicima Izrael doveo do najvišeg stupnja operativne učinkovitosti na svijetu i najviše ga koristi.
Osnovni princip odavno je poznat i djeluje jednostavno: političko ili vojno vodstvo odabere neprijatelje čije glave zavrjeđuju visokorizičnu, kompliciranu, dugotrajnu, skupu i tehnički zahtjevnu operaciju. Kad šefovi odrede listu želja, nastupaju obavještajci. Prvo procjenjuju kojima od potencijalnih ciljeva uopće mogu prići, na koji način, koliko temeljno i precizno. Ako prve analize i simulacije potvrde da su infiltracija agenata (ili korištenje već postojećih, ako ih ima i ako nisu na važnijim zadaćama) te prikupljanje obavještajnih podataka mogući, određuju se potrebni ljudski i tehnički resursi.
Ciljevi se dugotrajno prate fizički i elektronski kako bi se utvrdile pravilnosti u njihovim postupcima. Analitičari nastoje uočiti navike koje mete često rutinski ponavljaju. Kad ih vješt, odlučan i dobro opremljen neprijatelj prepozna i usmjeri se na njihovo iskorištavanje, pretvaraju se u smrtne presude. Taj princip na vrijedi samo za tajne službe već i za sve druge organizacije kojima je cilj fizička eliminacija važnih osoba iz redova protivnika. Tradicionalno ga primjenjuju gerilske i terorističke skupine i organizirani kriminal.
Pred kraj dugogodišnjeg autoritarnog režima španjolskog generalisima Francisca Franca njegov predsjednik vlade Luis Carrero Blanco uvijek je išao na misu u istu crkvu, svetog Franje Borgije, dolazeći uvijek istim putem. Agenti baskijske separatističke organizacije ETA prepoznali su tu slabu točku i pod cestom iskopali tunel, postavili 80 kg eksploziva i iz susjedstva ga daljinski detonirali upravo kad je prolazio njegov blindirani Dodge.
Na isti način, od eksploziva koji je pod cestu podmetnula Cosa nostra (pola tone, za svaki slučaj!) na cesti kojim je redovito prolazio, uvijek u isto doba dana, na Siciliji je u svibnju 1992. ubijen talijanski antimafijski sudac Giovanni Falcone. Kad je, nepuna dva mjeseca kasnije, u sličnoj eksploziji ubijen i njegov kolega i suradnik Paolo Borsellino, dok je odlazio u redoviti i uobičajeni nedjeljni posjet majci i sestri, opet je krvlju potvrđeno pravilo da se čuvanje žive glave uči iz prve pogreške.
Ništa bez čovjeka na terenu
Bombom podmetnutom u jahtu na kojoj je, kao i svakog kolovoza, provodio vrijeme s obitelji, IRA je 1979. godine likvidirala Lorda Mountbattena, britanskoga plemića, admirala i rođaka kraljice Elizabete II. I mnogi drugi, manje poznati i glamurozni slučajevi potvrdili su da po visokorizične osobe navika može biti smrtonosna.
Unatoč današnjoj sofisticiranoj opremi, od satelita koji mogu pročitati pismo u nečijoj ruci do raznih prislušnih uređaja, tajnog uključivanja u sad već svuda postojeće nadzorne kamere, hakiranja računalnih sustava te raznih drugih visokotehnoloških pomagala, za uspješnu eliminaciju ciljane osobe neophodan je živ čovjek na terenu.
Današnji operativci većinom su nezamjetni, bez ikakvih izraženih osobina. Najbolji su oni koji se na prvi pogled ni po čemu ne ističu ili, kako je govorio dugogodišnji direktor američke Središnje obavještajne agencije (CIA) Allen Dulles, “oni koji se potpuno utope u okruženje”. U ozbiljnim tajnim službama nema nikakvih svemoćnih i sveznajućih Bondova, agenata 007, jer na terenu ne bi preživjeli.
Kratka povijest Mosada
Umjesto “idealnih agenata” koji postoje samo u filmovima, koriste se specijalisti za svaku pojedinu oblast: jedni za praćenje, drugi za vrbovanje i stvaranje suradničke mreže, treći za komunikaciju sa centralom, četvrti za tehničke pripreme, peti za eliminaciju. Time se povećavaju izgledi za uspjeh. No te akcije traju vrlo dugo i često se dogodi da neki banalni i nepredviđeni događaj pokvari operaciju pripremanu više mjeseci i godina.
Na pitanje koja je najmoćnija tajna služba na svijetu, mnogi bi – i stručnjaci i laici – bez krzmanja odgovorili: Mosad. Ova najpoznatija, ne i jedina, izraelska obavještajno-sigurnosno-operativna agencija u svojih 76 godina postojanja mnogobrojnim je uspjesima, nalik na filmske, stekla mitski status. Javnost je za nju saznala 1960. kad su agenti Mosada u Argentini locirali, identificirali, uhitili i transferirali u Izrael nacističkog ratnog zločinca Adolfa Eichmanna, čime je omogućeno da ga se za sudjelovanje u Holokaustu osudi na smrtnu kaznu.
Dva najnovija slučaja preciznih ubojstava visokih dužnosnika u Iranu posljednja su u dugom nizu eliminacija, izvedenih širom svijeta, osoba koje posebno tijelo Države Izrael proglasi neprijateljima. Prva........
