Trg nije nastao kao „javna površina“ u upravnom smislu, nego kao čin. Kao praznina između kuća u koju se izlazilo kad se nešto dogodilo: rat je završio, kruh je stigao, kralj je umro, pobjeda je izborena, ili se jednostavno živjelo. Prije nego što je postao lokacija u GIS-u, trg je bio zajednički refleks. Nitko ga nije otvarao, nitko ga nije odobravao. Ljudi su dolazili jer su znali da je to mjesto gdje se dolazi.

U antičkim polisima trg je bio agora – ne prostor, nego događaj. Nije postojao zato da bi bio lijep, nego zato da bi bio pun. Ondje se raspravljalo, trgovalo, slavilo, svađalo i sudilo. Nitko nije pitao ima li dozvolu za govor ili okupljanje; trg je postojao upravo zato da se govori i okuplja. Tko je imao moć, morao je doći na trg. Ne obrnuto.

Srednji vijek nije ukinuo trg, samo mu je dodao zvona. Kad bi zvono zazvonilo, ljudi su znali: nešto se događa. Sajam, presuda, pobuna, blagdan. Trg je bio produžetak tijela zajednice. Nije se „najavljivao“ – odazivalo mu se. Najava je dolazila u obliku zvuka, ne formulara.

Moderna država donijela je red, a s njim i paradoks: trg je........

© Poskok