Muk, pa vrištanje
Bio je to veličanstven prizor. Studenti iz Srbije, iz oba entiteta Bosne i Hercegovine, iz Crne Gore i Hrvatske, stali su zajedno pod geslo „Nikad više“ i pognuli glave da ožale žrtve genocida u Srebrenici. Bilo je potrebno nešto manje od mesec dana da se dogovore, tako je lako bilo. Predlog da se u julu ode u Srebrenicu dali su studenti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Odmah su njihov predlog prihvatili studenti kragujevačkog Univerziteta.
A onda je krenula lavina – fakultet za fakultetom, univerzitet za univezitetom, zbor za zborom, nevladine organizacije, udruženja građana. Talas se prelio preko granica i tamo su ga spremno dočekali studenti u Bosni, Crnoj Gori, Hrvatskoj. Lako su se dogovorili oko nosećeg slogana i glavne poruke čitave akcije – „Nikad više“. Studenti iz Novog Pazara prikladno su podsetili na otmice u Štrpcima i Sjeverinu i na to podsećanje stavili: „Nikad više“.
Za medije je naročito bila privlačna slika već poznatih – devojke pod hidžabom i mladića pod šajkačom. Njih dvoje stajali su, ponovo, jedno pored drugog, i oni pognutih glava, i tako pokazali tugu zbog gnusnog zločina srpskih jedinica nad Bošnjacima iz Srebrenice i okoline. Besmislene aluzije na romantičnu prirodu njihovog prijateljstva stizale su isključivo od zlonamernih komentatora iz redova verskih fanatika s obe strane.
Bio je to tek prvi korak – tako su rekli studenti iz Srbije. Sa kolegama iz susednih država dogovorili su se da obiđu i druga mesta masovnih stradanja u devedesetima. Takođe, zaključili su da je potrebno da razgovaraju o ulogama članova svojih zajednica u tim zločinima. Konačno, to što im se perspektive na pojedine tragične događaje razlikuju i što ih drugačije tumače, ne vide, složili su se, kao razlog za razdor i mržnju.........
