Ako želimo bolje, moramo biti bolji
Kada kažem scena iz filma „Variola vera“, svi znate na koju scenu mislim. Ona scena, odnosno deo scene od par sekundi u kojoj dr Grujić objašnjava razliku između jedne (pogrdne) reči koja označava ženski polni organ i druge (pogrdne) reči koja označava karakternu osobinu. I time je dat šablon za odbranu upotrebe pogrdnih reči koje vređaju na osnovu roda, seksualne orijentacije, etničke ili nacionalne pripadnosti. „Ne, nisam mislio X kao seksualna orijentacija, mislio sam X kao karakterna osobina.“ Međutim, ostanite malo duže u razgovoru sa tom osobom i ubrzo ćete shvatiti da je linija između „smatram da je osoba Y loša i stoga joj dodeljujem karakternu osobinu X“ i „smatram da sve osobe X dele ovu lošu karakternu osobinu i stoga je dodeljujem lošoj osobi Y“ izuzetno tanka. To je normalno i očekivano. Jer jezik tako funkcioniše. Jezik na taj način oslikava našu stvarnost.
Ali ljudi nisu jedna slamka među vihorove jezika, primorani da se savijaju kako upotreba jezika u tom trenutku nalaže. Jezik je živa stvar i ljudi koji ga koriste imaju moć da ga oblikuju, prilagođavaju i menjaju. Gde ćete bolji primer od reči........
