ILI: Novi potop Reformske agende za Plan rasta i kočenje 6,4 miliona KM za vanredne predsjedničke izbore u RS-u, nastavak su hajdučke državne diverzije SNSD-a, ali i dokaz beščašća, bez koga to ne ide

Vjerovatno je u pravu lider HDZ-a BiH Dragan Čović, kada – srdačno nas ovog puta poštedjevši svog grotesknog optimizma – naglas misli da se u državnoj vlasti ne zna ko je pozicija, a ko oporba. Sigurno bi, međutim, u potpunosti bio u pravu da je tu misao malo razradio, pa ustvrdio da aktuelnoj vlasti opozicija i ne treba, sve dok u Parlamentu i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine sjedi SNSD i, uz odanog jataka u liku i djelu stranke na čijem je čelu, radi ono što radi, a sve u korist zajedničke štete. Baš to bode oči nakon još jednog čina lakrdije u državnoj vladi prošle sedmice i u (očekivanom) novom potapanju Reformske agende za Plan rasta – zahvaljujući protivljenju SNSD-ovog Staše Košarca – i baš to se, uz neizbježne stomačne tegobe, mora zaključiti.

Ne kažem ništa novo kada taj zaključak smjestim u ram za sliku precizno najavljenog SNSD-ovog otpora i blokiranja svega što zamiriše na ispunjavanje evropskih uslova “ako to nije u interesu Republike Srpske”. Kad se, samo uslovno, zanemari prizeman efekat osvetništva zbog onoga što je sudbina Milorada........

© Oslobođenje