Da je sreće i makar malo ispunjenih obećanja kojima smo od Daytona do danas bombardirani - naročito u sezonama kakva je ova, izbornim, dakle - ovaj bi se tekst zvao “85 slavnih godina”. I kada to kažem, ne mislim zaista na one zlatne kašike koje su amanet Izetbegovića, niti na privredna čudesa kakva je sad pa sad obećavao Dodik, ne mislim čak ni na evropske blagodati u kojima - po kalendaru Dragana Čovića - već uveliko uživamo. Govorim o vrijednostima, onim koje nas određuju i po kojima se prepoznajemo i kao ljudi i kao društvo, govorim o slobodi, jednakosti, pravu na pravo i pravednost, svemu onome što je tog vrućeg jula 1941. godine okupilo ustanike riješene da se suprotstave najvećoj pošasti prošlog stoljeća - fašizmu. Da su uspjeli, svjedočio je 27. juli, koji je upravo zato decenijama bio veliki dan naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, prilika da proslavimo domaće uspjehe, da najvredniji radnici i najuspješniji privrednici dobiju priznanja, da se trasiraju srednjoročni planovi, u pogon puste novi pogoni, fabrike, hidrocentrale, mostovi, ceste.

Mi, kojima se danas kao velika postignuća poturaju kukavičija jaja, u orbite uspjeha lansiraju kružni tokovi, a kad njih zafali, naše sretne vođe postave vrpce na semafore i komade trotoara, već odavno i ne primjećujemo koliko su, skupa sa slavnom ustaničkom prošlošću, oteti i zgaženi i naši praznici, naša zajednička povijest progonjena, u nadahnutim izljevima mržnje redovito falsificirana i gurnuta u onaj isti zapećak u kome - ako pitamo vladare naroda - treba da tavori skupa sa potlačenim, izigranim, izvaranim ljudima i svim onim svetim vrijednostima koje više ne stanuju ovdje. Zabranjene su kao zajednički ideali, jer zajedništvo i solidarnost su najveći strahovi svih autokrata. Naša antifašistička prošlost noćna je mora njihove blažene tenderske budućnosti. Upravo zato, prisjetimo je se.

Drugi svjetski rat harao je Evropom dvije godine........

© Oslobođenje