Koliko se god ovogodišnja kampanja razlikovala od prethodnih, po intenzitetu prljavštine, uvreda i progona narodnih neprijatelja što se ne uklapaju u urneke velikih vođa, izborni dan je pokazao posve novo lice. Nismo slušali partijske projekcije, nisu nam stranački bastioni iščitavali svoje rezultate, tišina je godila i čekala se državna institucija jedina relevantna da obznani kako je ko glasao. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine razuvjerila je čak i međunarodne nevjerne tome, koji se nisu libili kalkulacija i sa crnim scenarijima. Zahvaljujući Christianu Schmidtu, rezultate smo saznali isto veče, pa je bio red da nas iznenade i stranački prvaci - nikad više ih nije govorilo o unutarpartijskim generacijskim iskoracima, kako je to prigodno formulirao lider HDZ-a BiH Dragan Čović. Impresivni rezultat Semira Efendića i Stranke za BiH svakako pomaže argumentiranje ove teze, jer pokazuje da se stranački rad isplati, čak i kada nije baziran na radikalizmu, populizmu i progonu drugih i drugačijih. SBiH je tek sada na (slatkim) mukama, ponovo je važan koalicioni faktor, pa joj valja dobro (iz)vagati.

SDA se čini logičan izbor, njihov je lider obećao kule i gradove i 50 milijardi investicija u BiH u naredne četiri godine. Više od milijarde mjesečno! Važi li to i nakon kampanje, Bakir Izetbegović nije pominjao u izbornoj noći. Hvalio je partiju, priznao poraz i kazao kako je u njegovoj sehari ključ svih domova naroda. I kaže da je zadovoljan iako mu brojke nisu sklone. Nije novost - i 2022. godine, kada je upisao 214.412 glasova, SDA je imala 30.000 glasova više za državni parlament. U vrijeme kada se pravdao - ja sam, njih 11 - dr. Denis Bećirović mu je pobjegao za skoro 120.000 glasova. Od formiranja trojke SDA je u kampanji za ove izbore, a sam Izetbegović je prije više od godinu obznanio kandidaturu, da bi poslije........

© Oslobođenje