Nije bilo tako davno: zmajevi su nas sve obradovali kada su u Torontu, na otvaranju ovogodišnjeg Svjetskog fudbalskog prvenstva odigrali neriješeno s domaćinom. Go koji se čekao 12 godina za našu reprezentaciju postigao je Jovo Lukić, a Kanađani su jurišali skoro cijeli sat za izjednačenje. Pa ipak se ovdje, u Bosni i Hercegovini, gotovo istim žarom kojim su se Džeko i družina preko okeana (iz)borili za drugi krug, kidisalo na jedan drugi rezultat, onaj oktobarski: sabiralo se i oduzimalo, postavljalo pitanja i nudilo bezbroj odgovora sa samo jednim ciljem - da se na svaki način diskreditira prisustvo Denisa Bećirovića, bošnjačkog člana Predsjedništva države, u svečanoj loži. Na otvaranju prvenstva i utakmici fudbalske reprezentacije BiH. Sva nastojanja da se javnosti približe protokoli i običaji nailazila su na bijes kontrakandidatske navale: dr. Bećirović je u Kanadi boravio u službenoj posjeti na poziv državnog vrha zemlje koja je već pravila korake od sedam milja u stvaranju ravnoteže autokratskim silama, a sami vrh FIFA - kako je red i tradicija - službeno ga je pozvao na sve utakmice zmajeva. Pa dokle stignu. Navijači zelenih i samo Izetbegovića nisu htjeli ni da čuju prosto proširenu rečenicu: podrška reprezentaciji je podrška i prezentacija države! Četiri godine ranije, kada se Mundijal igrao u Kataru, istangramska samohvala tadašnje ministrice spoljnih poslova BiH o boravku u svečanoj loži na otvorenju prošla je bez ozbiljnijih propitivanja: odgovorni mediji nisu pravili državni skandal, već naviknuti da je Bisera Turković sama od sebe skandalozna, oni režimski hvalili su njezin stajling - crveni šeširić je bezbeli osvježio cijeli stadion - a gospođa ministarka na pitanja nije odgovarala. Čemu onda uopće otvarati debatu za koga je navijala, jer za BiH nije niti jedno fudbalsko poluvrijeme tokom cijelog svog privatno-stranačkog mandata.

No, osladilo joj se,........

© Oslobođenje