Sedam ih je krenulo na Elbrus, jedan od Sedam vrhova koji po jednima pripada europskom kontinentu, dok ga drugi stavljaju u Aziju, no kući ih se vratilo samo dvoje. Fatalan ishod ekspedicije na Elbrus u kojoj je smrtno stradalo pet zeničkih planinara predstavlja zasigurno jednu od najtragičnijih epizoda recentne povijesti planinarenja, visokogorstva i alpinizma ne samo za Bosnu i Hercegovinu već i na prostorima zemalja bivše Jugoslavije. Tuga zbog gubitka pet ljudskih života posebno je pogodila Zenicu, grad s brojnom i raznovrsnom sportskom tradicijom, koja je recentno, isprva zbog lokalnih planinarskih tura pa domaćih, te lakših pa težih inozemnih, doživljavala svojevrsni planinarski boom, upravo zahvaljujući entuzijazmu i planinarskom duhu članova ekspedicije na Elbrus.

Kavkaz, gorje čiji je Elbrus i najviši vrh sa svoja 5.642 metra nadmorske visine i u prošlosti se pokazao fatalan za planinare s ovih prostora. Tako je u ljeto 1974. godine, veći dio - trinaest od petnaest planinara iz različitih republika - alpinističke ekspedicije iz tadašnje Jugoslavije uspješno popeo vrh Elbrus, da bi kasnije, četvorica smrtno stradala dok su penjala neke nešto izoliranije i teže smjerove na Kavkazu. Statistike za Elbrus pokazuju kako se broj smrtno stradalih kreće oko 15-30 godišnje, što na ukupan broj penjača (između 10.000-12.000) čini gotovo zanemarivih 0,1%. No, statistike, kao, uostalom, i sve numeričke vrijednosti........

© Oslobođenje