Najsličnija je situacija ona Carlesa Puigdemonta, lidera katalonskih secesionista, koji je organizirao referendum pa proglasio nezavisnost. Zvijezde mu ipak nisu bile naklonjene pa je godine nakon toga proveo u egzilu, a iz zakona o amnestiji je izuzet jer nije bio samo secesionist već i, optužbe govore, lider koji je proklizao u korištenju javnih sredstava

George Orwell će u svom kapitalnom djelu “Životinjska farma” dobro opisati kako nas život u društvu – kojega farma i simbolizira – podsjeća da su svi ljudi jednaki, ali neki su ipak jednakiji od drugih. Milorad Dodik spada u red političara koji su pred zakonom jednakiji od drugih, a ono što je dopušteno njemu, nije dopušteno običnim smrtnicima. Dok očevi zbog krađe zanemariva dva metra drva završavaju u zatvoru, Milorad Dodik kao nagradu za udar na ustavni poredak dobiva putovanja po svijetu, red međunarodnih sankcija, ali i podrške, ostajući na sigurnoj distanci od onoga što se kolokvijalno naziva lice pravde.

Saga o predsjedniku entiteta Republika Srpska nastavlja se i ne nazire joj se kraj, a izmjenjivale su se u tom procesu sekvence straha, signali sirove moći, zveckanje oružjem i vulgarne retorike sa složenijim i osmišljenim funkcionalnim udarima na državni poredak, traženje međunarodnih partnera, vožnje avionima i helikopterima, te opsesivna briga za vlastitu sigurnost. Sudarali su se u tom procesu i razni modeli o eskalaciji i deeskalaciji, mirenju i ratovanju, novom društvenom ugovoru, a sve kako bi se slučaj Dodik riješio i adaktirao.

Prvo mu je Sud Bosne i Hercegovine prvostupanjskom presudom dodijelio........

© Oslobođenje