Još je srijeda dok ove redove šaljem u ruke mojoj glavnoj urednici, a nadam se da će i petak osvanuti bez još jednog odlaganja američko-iranskog dila čije se potpisivanje očekuje u Švajcarskoj. Ovaj put je do toga podjednako stalo i Trumpovoj administraciji i iranskom islamskom sistemu. Mada se i do tada, a kamoli u narednih 60 dana, kada bi taj okvirni memorandum trebalo da preraste u trajniji mirovni sporazum, može svašta očekivati od treće strane, Netanyahuovog Izraela, koji u ovom ratu kao u rijetko kojem u istoriji ima podjednakog udjela. Predsjedniku Trumpu je, međutim, počinitelj genocida nad Palestincima ne samo stao na žulj nego će ga, ako ovako nastavi da mu prkosi, ostaviti na cjedilu kako nije učinio nijedan američki predsjednik. Većina njih su izraelske lidere tetošili, ali nijedan ih nije častio čak psovkama kao Donald Trump.

Sutra je godinu dana od zaustavljanja desetodnevnog rata koji je protiv Irana poveo Izrael, kojem je pritekla u pomoć američka avijacija. Tada sam, kao i svih proteklih decenija, govorio da Izrael nikada ne može pobijediti Iran ako mu se ne pridruži Amerika, a ni Amerika da ga ne može osvojiti. Nakon stotinu dana obnovljenog američko-izraelskog rata ni za koga se ne može reći da je odnio jasnu pobjedu. Nije ni Iran vojno pobijedio Amerikance, ali ih jeste nadmudrio. Trebalo je predsjedniku Trumpu godinu da shvati s kim ima posla. Malo-pomalo, to je i priznavao, uviđajući da mu na svaku zamku i smicalicu Iran odgovara još većom. Ne toliko na bojnom polju, jer je onim munjevitim bombardovanjem iranskih nuklearnih centara prošlog juna pokazao da komanduje najjačom svjetskom silom.

Na mnogo širem frontu klasičnog i savremenog ratovanja Iranci su pokazali predsjedniku Trumpu da on tek sada otkriva kakva je moć iranske nacije i civilizacije, a rekao je kako će je uništiti za 48 sati. Iranci su sada pokazali kako ona traje dvadeset pet........

© Oslobođenje