Ratko Mladić je mrtav. Izdržao je kaznu doživotnog zatvora na koju je osuđen pravomoćnom presudom Haškog tribunala za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Mladićevo ime upisano je u istoriju najokorjelijih ratnih zločinaca. Time je njegova biografija završena – mišljenje je koje se, u sličnim varijacijama, ističe u nekim komentarima. Međutim, ovo je tek djelimično tačno i može da se odnosi samo na pravni aspekt njegovog slučaja. Priča o ovom zločincu tek slijedi. Priča o tome kako je sin komandanta partizanskog odreda, koji je poginuo u borbi sa ustašama na samom kraju rata, izdao svog oca. I kako je taj isti sin, koji je kao oficir JNA vaspitavan u duhu bratstva-jedinstva i sličnih normi vladajuće ideologije, pristao da silom oružja provede genocidni plan Radovana Karadžića i njegove paljanske vrhuške. Skinuo je kapu sa zvijezdom petokrakom, navukao srpsku monarhističku šapku, o vrat objesio pravoslavni krst i krenuo na krvavi put bez povratka.

Kakav je bio mentalni sklop čovjeka koji je počinio tolika zla? Naći će se ljudi koji će sve to istražiti i o tome pisati knjige, poput knjiga koje su pisane o nacističkim glavešinama kojima je suđeno na nirnberškom procesu.

Mladić nije još ni sahranjen, a javnosti je već ponuđena provokativna zagonetka o nerazjašnjenoj pozadini genocida u Srebrenici. Učinio je to Geofrey Nice, tužilac u haškom procesu protiv Slobodana Miloševića. Nice je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa postavio pitanje: “Kako je Mladić........

© Oslobođenje