Nakon otvaranja stečajnog postupka u Novoj željezari Zenica, nadležni ministar u Vladi FBiH predstavio je paket od tri hitne mjere za više od hiljadu radnika koji su ostali bez posla. Prva od njih predviđa aktivno posredovanje u pronalaženju novog zaposlenja, druga subvencioniranje poslodavaca koji zaposle bivše radnike Željezare, a treća materijalnu potporu, te finansiranje njihove pre/dokvalifikacije. Ekonomsko-socijalno vijeće Federacije BiH dalo je zeleno svjetlo paketu čije se ozvaničenje sada očekuje.

Sve tri mjere su, nesumnjivo, potrebne. Premda je ovo možda i korak kojim se uzmiče od ponovnog pokretanja proizvodnje, što je više puta isticano kao strateško opredjeljenje, svakom čovjeku koji je ostao bez posla valja osigurati privremenu materijalnu sigurnost, pomoći mu da pronađe drugo zaposlenje ili da stekne dodatne radne vještine. Tu nema mnogo prostora za sporenje. Mjere treba bez odgađanja implementirati. Na prvi pogled, paket djeluje zaokruženo, ali već na drugi pogled postaje jasno da mu nedostaje važan stub.

Jednom radnik, uvijek radnik Radnici bi, prema toj zamisli, trebali ostati ono što jesu – radnici. Eventualno mogu promijeniti poslodavca, zanimanje ili mjesto rada, ali njihova ekonomska uloga ostaje nepromijenjena. Država će posredovati da ih zaposli drugi poslodavac, platiti dio troška poslodavcu koji to učini ili ih obučiti za posve drugačije radno mjesto. Sistem je uigran tako da preduzeće uvijek osniva vlasnik kapitala, dok se radnik prilagođava tržištu rada iščekujući poziv za posao. Pitanje koje visi u zraku glasi: Zašto se tim radnicima ne ponudi i četvrta mogućnost - konkretna podrška za pokretanje samostalnog biznisa? Radnici Željezare ne vraćaju se na tržište rada kao šegrti kojima valja........

© Oslobođenje