POLITIČKI ŽIVOT I SMRT: Ako se sjetimo da u ovoj vrelini u Gazi djeca umiru od gladi, bombi i sveopšteg terora uništenja, onda jedino što preostaje jeste osjećaj potpune nemoći i poraza svakog oblika ljudskosti i empatije

Svaka se nada danas čini prozaičnim okvirom nemoći ako sagledamo ono što donose slike svijeta koji poznajemo, ako se sjetimo da u ovoj vrelini, dok osmišljavamo kako u ladanju provesti dane ljeta i biti sretni, u Gazi djeca umiru od gladi, bombi i sveopšteg terora uništenja, onda jedino što preostaje jeste osjećaj potpune nemoći i poraza svakog oblika ljudskosti i empatije. Ne može se oteti tom ispraznom i beznadežnom dojmu potpune zakrivljenosti i zakrvavljenosti poslije kojih ne ostaje ništa, ni jedna riječ ne biva dovoljna da se opišu užas i patnja koja do nas dopire sveprožimajući svojom razornošću.

Kada se pokuša pojmiti sve ono što znamo, mozak odbija prihvatiti da je to moguće, da brutalnije od svakog animalnog prizora jedan čovjek drugom satire i posljednju zeru dostojanstva, pretvarajući ga u ništa, u puku statistiku zločina, ispraznu tlapnju o primatu na zemlju, na zamišljeni prostor države. O, prokleta........

© Oslobođenje