Foto arhiva NL

Svinjski specijalni rat ima sve šanse da uđe u povijest

Laže k’o prasac svatko tko kaže da osamdesetih, a i ranije, nije bilo tako! Laže svatko tko tvrdi da većina poštenih građana ove zemlje nije uredno živjela u gradu, radila u nekim od kasnije silom upokojenih industrijskih giganata i u podstanarstvu čekala da ih dođe red na društveni stan, radila marno preko tjedna da bi vikendom u autić pa ravno na selo. Jer, tamo su otac i majka, a i klinci moraju njegovati odnos s djedom i bakom te s prirodom. S prirodom koja je, za razliku od danas, bila posve konkretne naravi. Priroda je bila njiva na kojoj se sadio krumpir, priroda je bilo stablo višnje ne kojoj je rasla maraska, priroda je bio vinograd. Priroda je bila kokoš koja nese jaja i priroda su bila ona dva praščića što su se valjala u prašćaru uredno sazidanom dalje od kuće a opet toliko blizu da se prasce nahrani i napoji, pa da su veliki i taman takvi da se na njih ne zaboravi dok se zadnja kost od pršuta ne oglođe. Pomno odabrana svinja bila je skoro pa najvažnija. Jer, na kraju godine ona je pokazatelj kakva je bila godina na izmaku i naznaka kakva će biti godina što dolazi. Pa su svi imali makar jednu svinju na svom selu. Uostalom, cijela jedna epizoda serijala »Ne daj se, Floki« posvećena je domaćim životinjama koje su stanovnici metropole probali držati u novogradnji. Nije išlo, ali se rješenje našlo. Odoše svinje i koke na selo da ih se vikendom posjećuje.

Laže svatko ako kaže da se zbog svinja tih 1980-ih, ako ne i koju godinu ranije, u nas ratovalo. Nije nikada. Tiha diplomacija je tu svaki potencijalni sukob rješavala. Tiha diplomacija se zvala dida, ako ne i baba. To hoće reći da omladina i nije imala prava na veto neko vezano za to kad se pršut smije trošiti i u koje svrhe. Znalo se koji ide doktoru, koji je za sprovode, koji je za rođenja, a koji je za po doma. Taj za po doma je najčešće bila plećkica, što iz perspektive svega vakumiranog uopće ne zvuči loše. Tek bi baka tu i tamo uspjela slomiti dida pa svako toliko razveseliti općinstvo nekim ekstra komadom suvog mesa. A kad smo već kod bake, nije nevažno kazati kako svinjama imena nikada nije davala, dok je teladi uredno prišivala nadimke.

Elem, oni rođeni šezdeset i neke ne pamte da je svinja bila išta osim idila. Nažalost, modernitet svake vrste mijenja sve, baš kao i biologija kao takva. Nestade sela, nestade........

© Novi List