Photo: Neva Zganec/PIXSELL

Onako kako se onomad davno dogodilo nogometno čudo u Bernu, dogodilo se, istinabog u manjoj mjeri, čudo u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Mogu svi rogovi u istu vreću kad im se hoće

Tijelovo. Blagdan. Tko je spojio sve u dugi vikend, spojio je. Tko nije, ipak mu je mrvu ležernije. Na štednjaku juha dok kuhinju puni zvuk zvona iz obližnje crkve. Zvone zvona taman tako milozvučno i odrješito u isti čas da potpuno jasno biva da će se i opet guglati što ono obilježavamo i slavimo kad je Tijelovo. Nešto s tijelom mora biti koliko i s duhom. Mir je i dobro je kad je Tijelovo, barem dok na programu javnog servisa ne puste snimku onog koncerta Marka Perkovića Thompsona s Hipodroma. Ima ta kuća na Prisavlju i redakciju religijskog programa, ali svejedno nema svijesti njeno čelništvo da im ljudi svih oblika, visina, težina, vjere i nevjere, desni i lijevi plaćaju pristojbu. Marko Perković za Tijelovo, baš kao da je slika Gospe dronovima na nabu našvrljana u ikakvoj vezi Sinom Božjim koji je radi nas postao čovjekom.

Svašta se čovjeku mota po glavi na Tijelovo dok juha krčka, a vani zvone zvona. A opet, nije da se uzrujava itko. Ako je svibanj i bio mjesec kojekakva razdora, ušli smo u lipanjsko nacionalno zajedništvo. Dobro, vodu pomalo mute i mutit će zastupnica Kekin spominjanjem Medikola i sada već pomalo očajni Domovinski pokret koji se sjetio makar pokušati ušićariti štogod i na Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Evo DP-ovci bi Herceg Bosnu, valjda onu iz stiha Marka Perkovića.

Ma, lipanj svejedno diktira drugi ritam, polako i sigurno. Zasluge za to unaprijed se mogu pripisati nogometašima, Vatrenima, vrsti nacionalnoj što na Rujevici kuje taktiku i snuje neke nove uspjehe na Svjetskom prvenstvu. Doduše, pripremna utakmica s Belgijom bila je blago razočaranje, onako kako je belgijskim navijačima razočaranje bilo gledati utakmicu iz kaveza. Sraz s Belgijom dao je povoda notornim štovateljima modrog dresa da opetuju........

© Novi List