Bez povećanja standarda naših građana, ne može se ni turistima prodavati luksuzni proizvod

Očekuje se da će ovogodišnji turistički prihod biti negdje na razini lanjskog, a vjerojatno i nešto viši, ako se lijepo vrijeme nastavi. Sezona je relativno kasno počela, u lipnju je ostvaren podbačaj, pa su iz Vlade – zabrinute za proračun – zaredali apeli o potrebi smanjivanja cijena. Srpanj je bio bolji, potom kolovoška špica i sada se sve već pomalo hladi.

No, iz sektora dolaze ohrabrujuće poruke o dobroj popunjenosti u posezoni, u rujnu i najavama za listopad.

Razumljivo je da dio ljudi preferira na godišnje odmore ići kasnije. Prvo, manje su gužve, drugo, temperature su podnošljivije, a treće, nađu se i povoljnije cijene, i to u hotelskom smještaju.

No, domaći turizam bremenit je problemima, jer je i cijela zemlja. Ne može se sve sabiti u dva ljetna mjeseca niti se rastom cijena više može nadoknađivati kratka sezona. Izlaz je, kažu, u njenom produljenju, održivosti, vještini kako da se goste u destinaciju privuče i izvan špice.

No, turistički djelatnici to ne mogu sami. Gost dolazi u destinaciju koja treba živjeti i izvan sezone. Naša mala primorska mjesta pak živnu dva mjeseca, a potom opuste. Iz hotelskih lanaca već godinama objašnjavaju da mentalitet gostiju koji dolaze u Hrvatsku nije takav da će se zatvoriti u hotele, kako god oni luksuzni bili, već ponešto očekuju od destinacije.

Tu se onda izmišljaju nekakvi eventi, pokušava se dati neki »ljetni« sadržaj… Govori se o zdravstvenom turizmu, kongresnom turizmu, avan-turizmu, uglavnom turizmu ovom i onom.

No, mislim da nije stvar u tome. U prvom planu treba biti svijest o tome da su »destinacije« nečiji dom – ljudi koji u njima žive cijelu godinu. Da bi se gost osjećao super u »destinaciji«, »destinacija« mora cijele godine za sve svoje građane biti ugodno mjesto za život. A što se događa? Nekretnine se kupuju samo za iznajmljivanje pa su preko ljeta pune, a preko zime u njima nema nikoga.

Onda nema ni popratnih sadržaja jer se nemaju kome prodavati. Nije stvar u tome da destinacije trebaju dva, tri ili četiri mjeseca glumiti živahna mjesta za zabavu, nego bi morale biti razvijenije sredine u kojima je turizam logična posljedica, a ne jedino što se događa. A tu već na scenu stupa šira ekonomska politika........

© Novi List