Demokracija koja je zaboravila na građane
Govor Ursule von der Leyen, sadržajno tanak, ipak se analizira danima
Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena, rečenica je iz romana Charlesa Dickensa kojom je ovaj tjedan predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen započela svoj govor o stanju Unije. Von der Leyen je dugo govorila. Sadržajno je rekla malo, no ipak se njen istup analizira danima. Ako je nešto uspjela, a onda je uspjela iznervirati Donalda Trumpa. Kanadski premijer Mark Carney, inače bivši guverner središnjih banaka, Bank of Canada i Bank of England, poželio je jaču suradnju s Europskom unijom, što je von der Leyen prihvatila te pozvala Kanadu da postane pridružena članica EU-a. Nedavno su i neke europske zemlje odbile članstvo, a sada u EU hoće velika Kanada. Kako da EU tu priliku propusti? Moguće je da je von der Leyen tako htjela ojačati i svoju poziciju, jer, evo, konačno donosi nešto novo, neki diplomatski iskorak koji bi potvrdio ulogu i reputaciju Unije u svijetu. Carney je rekao da se gospodarskom suradnjom jača suverenizam, što i jest njihov cilj, oduprijeti se ekonomskim i političkim pritiscima iz SAD-a. Nije trebalo dugo čekati, a s druge strane Atlantika zagrmio je američki predsjednik Trump koji opet prijeti carinama. Carney je rekao da nije cilj sklapati saveze radi drugih nego radi jačanja vlastite pozicije. Carney i Trump imaju povijest. Trump je svojevremeno pokazivao i političke pretenzije prema Kanadi koju je nazivao 51. američkom državom. To je izazvalo otpor i inat Kanađana koji su potom odbijali kupovati američku robu. Izabrali su i jednako odlučno političko vodstvo.
Kanadski premijer pokazao se kao tvrd orah. Nakon dugogodišnje karijere u međunarodnim financijama, odlično se snašao i u političkim vodama. Prvo je........
