Nemačka u delovima: O knjizi Nila Mekgregora „Germany; Memories of a Nation“
Nemačka? Ne znam gde da nađem tu zemlju. Gete
Autor ove odlične istorije Nemačke je Britanac.
I to Britanac koji nije istoričar i ne živi u Nemačkoj.
Ipak, knjiga je veoma dobro primljena u zemlji o kojoj govori i tamo dobila čak tri nagrade.
Nil Makgregor je istoričar umetnosti i pravnik.
Duže od četvrt veka bio je direktor najvažnijih umetničkih institucija u Velikoj Britaniji: prvo Nacionalne galerije, a zatim Britanskog muzeja.
Njegova knjiga o Nemačkoj podsetila me je na ambivalentan stav koji sam imao prema časovima istorije.
Voleo sam taj predmet, ali brzo sam gubio koncentraciju na času, delom zbog tadašnjeg uzrasta, a delom zato što me je odbijala suvoparnost udžbenika, puko hronološko nabrajanje činjenica.
I dan-danas više volim istorijska dela koja imaju određenu priču.
Odličan primer je delo „Caričino izgubljeno blago“, koje sam prikazao u Danasu od 10.1.2026.
Nemačka se uklapa u moje naklonosti.
Autor ne prati jednu priču, niti hronološki redosled.
Lutajući vremenskim rasponom od desetak vekova, on u trideset poglavlja govori o trideset nemačkih tema, pokušavajući da ih spoji u mozaik.
Knjiga je čak 600 strana duga, delom zbog toga što ima mnogo fotografija i ilustracija.
Zašto je Makgregor napisao fragmentarnu knjigu?
Zato što smatra da je i istorija Nemačke fragmentarna, prepuna oštrih rezova, i da se po tome razlikuje od drugih država.
Vekovima su postojale mnogobrojne nemačke državice, koje su ponekad međusobno ratovale, zatim je 1871.
Nemačka ujedinjena pod Bizmarkom.
Kasnije su došli: Prvi svetski rat, Vajmarska republika, užasi nacizma, podela Nemačke na dve države i ponovno ujedinjenje 1989. godine.
„Britaniju i Francusku je oblikovala snažna centralna vlast, te mogu (manje ili više) da predstave svoju istoriju kao jedinstven narativ.“
Tu razliku je Makgregor istakao već u prvoj rečenici knjige: „Spomenici u Nemačkoj se razlikuju od spomenika u drugim zemljama.“
Četvrtinu knjige autor je posvetio istorijskim ličnostima: Luteru, Geteu, Gutenbergu, Direru, Bizmarku, kao i vajarima Rimenšnajderu i Kete Kolvic (fotografija prikazuje njenu skulpturu „Pieta“).
Ostala poglavlja obrađuju raznolike teme, od ljubavi prema kobasicama i pivu pa do nacističkih logora.
Meni su najzanimljivija poglavlja, recimo, ona koja govore o umetničkoj grupi Bauhaus, o političkoj težini belog porcelana koji je pravljen u Saksoniji, o nezavisnim gradovima koje su vekovima spajali ekonomski interesi (EU pre EU), kao i o velikom značaju šuma u nemačkoj istoriji, od velikih bitaka pa do umetničkih slika i folklora – znamo gde vuk čeka Crvenkapu, kuda lovac vodi Snežanu, gde se nalazi kula u kojoj je Zlatokosa zatočena…
Mnoga poglavlja se prožimaju, opisuju slične pojave iz različitih uglova, i uz mnogobrojna krivudanja i vremenske skokove ipak napreduju ka sadašnjosti.
U prvom delu knjige se nalaze, recimo, priča o hiljadugodišnjoj istoriji navodne krune Karla Velikog (koju on nikada nije video), o istorijatu Brandenburške kapije, o gradovima koji su nekada bili nemački centri, a danas nisu u Nemačkoj, i o zamalo uspešnoj revoluciji iz 1848.
Naprotiv, poslednja poglavlja govore o XX veku, prvenstveno o užasima i posledicama nacizma: hiperinflacija nakon Prvog svetskog rata (to mi budi mučne uspomene); proganjanje umetnika koji su proglašeni za „degenerike“; sadistički natpis na kapiji logora Buhenvald (Makgregor: „Od humane tradicije nemačke civilizacije – književne i pravne, etičke i muzičke – nije ostalo ništa.“)
Kasnije je došla osveta: posle 1945. oko četrnaest miliona Nemaca je izbačeno iz evropskih država, bez obzira da li su uradili nešto loše.
Posleratna obnova je mahom pala na leđa žena (a za otpočinjanje rata niko ih nije bio pitao).
Kao što se i moglo očekivati, Makgregor najuverljivije piše kada je reč o istoriji umetnosti i kulturnoj istoriji.
Manje je siguran kada pređe na teren sociologije ili ekonomije, pa zato opsežno citira stručnjake za te oblasti.
Jednako zanimljivo jeste i to o kome Makgregor ne piše.
Ne piše o muzičarima – makar se oni zvali Betoven ili Bah – a ni rečju ne pominje Aleksandra fon Humbolta (što je još čudnije kada pomislimo da je Makgregor bio direktor Humboltovog foruma u Berlinu).
To je njegov izbor, naravno, ali ja smatram da je reč o suviše važnim imenima da budu zaobiđena.
Autor završava optimistično, govoreći o nemačkom suočavanju s prošlošću i izgradnji demokratske budućnosti, ali izbegava zaključke.
Kakav vrednosni sud bi mogao da donese o zemlji sa iscepkanom istorijom, koja se kretala u rasponu od izvanrednih izuma i zamisli koji su unapredili čovečanstvo do suštog zla nacizma?
Pružio nam je bogatu sliku da sami izvučemo zaključak.
Kada sam završio knjigu, pomislio sam da su se delovi slagalice uklopili.
Ukupan rezultat je veći od zbira delova.
Makgregor je uspeo da istoriju koju je sam nazvao fragmentarnom predstavi kao celinu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
Komentari Odustani od odgovora
document.addEventListener("DOMContentLiteSpeedLoaded",function(){document.body.addEventListener("click",function(event){if(event.target.matches(".comment-reply-link, #cancel-comment-reply-link")){turnstile.reset(".comment-form .cf-turnstile")}})})
Politika • 21.03.2026. 18:17 Završen miting SNS-a u Beogradskoj areni: Vučić najavio pobedu, obratio se i Ivica Dačić
Završen miting SNS-a u Beogradskoj areni: Vučić najavio pobedu, obratio se i Ivica Dačić
Politika • 22.03.2026. 13:27 Srbija ima novu političku stranku, vodi je poznata ličnost
Srbija ima novu političku stranku, vodi je poznata ličnost
Politika • 21.03.2026. 10:33 U Beogradu juče bio ruski ministar zbog kojeg je Ursula fon der Lajen otkazala susret sa premijerom Srbije
U Beogradu juče bio ruski ministar zbog kojeg je Ursula fon der Lajen otkazala susret sa premijerom Srbije
Region • 22.03.2026. 16:03 Šta regionalni mediji pišu o skupu SNS u Beogradskoj areni: "Vučić daje obećanja, ljudi mu aplaudiraju"
Šta regionalni mediji pišu o skupu SNS u Beogradskoj areni: "Vučić daje obećanja, ljudi mu aplaudiraju"
Politika • 22.03.2026. 12:49 Izveštavanje o broju građana na mitingu SNS, kao u vicu o kanisteru od 15 litara u koji staje 30: Koliko je bilo ljudi u Areni u subotu?
Izveštavanje o broju građana na mitingu SNS, kao u vicu o kanisteru od 15 litara u koji staje 30: Koliko je bilo ljudi u Areni u subotu?
