Ipak jeste buna protiv dahija
Imperija uzvraća udarac. Ili nam se barem tako čini da se to upravo dešava po ulicama i sokacima Srbije. Neoradikalske falange u obliku policijskih avetinja i lojalističkih kauboja neumorno jure, tuku i privode pobunjeno građanstvo koje već neumoljivo, više od godinu dana, ne odstupa pred ovom kugom i kolerom koju SNSrbija širi.
Jedan od govornika, advokat Stanko Fuštar, rekao je u Orašcu, tokom poslednjeg studentskog protesta, da ovo „danas nemamo dahija“, već da je sve tome slično, a autor ovog napisa baš misli da ih imamo. Naprednjačke dahije, na čelu sa Aleksandrom Vučićem, zapravo jesu apsolutni i sastavni deo mnogo šire imperije nego što se nama to, u ovoj kolonijalnoj rupi, čini.
Mora se imati u vidu da su se ovde uklopili lokalni istorijski karakteri, folklor i ratnozločinačko iskustvo iz devedesetih sa neizbežnim globalnim procesima; drugim rečima, domaći đilkoši i hohštapleri, kako se to ovde pomodarski kaže, presvukli su odela, izašli iz svoje osamnaestovekovne pećine, zbacili romantičarski zanos da su geografske granice najbitnije i predali se službi krupnog kapitala zarad sopstvenih najsitnijih interesa.
Srpskonaprednjačku vlast bi i trebalo posmatrati kao ozbiljnu neokolonijalnu družbu koja jeste servilna i ponizna prema međunarodnim ocima, ali je već nekih, hajde da tako kažemo, godinu i kusur dana u ozbiljnoj krizi, pošto ne ume i ne zna da........
