Zašto jurimo delfine po Beogradu?
Životno iskustvo koje imam naučilo me je da u politici apsolutno treba isključiti mogućnost da se nešto dešava slučajno. Čak i kada se stvari zaista dese spontano, ni to nije slučajno, već je deo nekog društvenog procesa koji je u tom momentu postao vidljiv.
Tako je studentsko-narodna renesansa koja nam se desila tokom 2025. godine bila jedan spontani, ali ne i slučajni događaj.
Ono u čemu smo svi učestvovali i dali svoj doprinos bio je krajnje logičan odgovor društva na godine necivilizacijskog postupanja Aleksandra Vučića i njegove mafijaške kamarile. To je bio dokaz da većina naroda nije za Srbiju pretvorenu u mafijašku kaljugu, već za uređenu i normalnu državu.
Otuda je i romantizam koji je sledio studentsku renesansu bio takođe logičan i nimalo slučajan. Naravno da smo svi mi sa entuzijazmom i zaljubljenošću gledali reke ljudi koje je nosila vrednosna priča i da je svako normalan prirodno hteo da bude deo toga.
Međutim, renesansa, pa i romantizam, završeni su jer se u savremenom svetu epohe mnogo brže smenjuju. Tako je već u 2026. godini nastupio period realizma koji, po definiciji, nije tako poletan i slikovit jer podrazumeva objektivnost.
Opet, ni to nije slučajno, jer tako je i u životu. Zaljubljenost traje neko vreme i tada je sve dozvoljeno. Međutim, posle toga nastupa onaj deo života u kojem se svakodnevno moraju rešavati objektivni problemi. I naravno, to ne znači da više ne postoje ljubav i strast – naprotiv, u normalnim odnosima oni postaju još izraženiji, samo u drugačijem obliku od onog koji su imali dok se bezbrižno šetalo parkom držeći se za ruke.
Nadam se da sam bio dovoljno slikovit i da argumenti koje iznosim piju vodu. Ako je tako, onda mi je dalja nada da većina protivnika vlasti........
