Na ludilo razumom
Protekli turbulentni dani u Srbiji konačno su pokazali da ima nade i da režimu koji nas ophrvava već četrnaest godina polako stižu poslednji dani, a kraj će im biti mnogo brži nego što mi, koji ovo sve živimo, možemo i da pretpostavimo.
Predsednik Vučić je svojim javnim nastupima posle lokalnih izbora u svojim medijskim obraćanjima to i sam nesvesno pokazao, jer onakva retorika upućena građanima Srbije jeste retorika gubitnika i očajnika koji pokušava da u poslednjim trenucima izazove takvu podeljenost među građanima Srbije koja vodi do građanskog rata i to u bukvalnom smislu te reči.
Nazvati sve one koji su protiv njega i njegove mafijaške kamarile neprijateljima države znači ne priznavati nijednog momenta nijednu vrstu demokratskog principa i ne dozvoljavati izbore koji će biti održani u fer i demokratskim uslovima, gde će svi imati ista prava i u kojima će za sve važiti isti uslovi – prosto srpskim jezikom rečeno – rešio je da nam oduzme Ustavom i zakonima obezbeđena prava uz opravdanje koje traži lepljenjem, na nas prema „srpskom svetu“, nepoželjnim etiketama!
Retorička šizofrenija dičnog nam predsednika preneta je piramidalno i na one niže nivoe njegove vlasti koja se manifestovala brutalnim prebijanjem, zastrašivanjem i krađom gde god se stiglo i to od najmanje mesne zajednice do onih mesta koja zovemo gradovima i tu uopšte nije bilo bitno da li se mesto zove Crvenka, Kula, Bor ili........
