Da li se lekari vraćaju u Srbiju?
Poslednjih nedelja zatrpani smo pompeznim marketinškim aktivnostima ministra zdravlja, profesora Zlatibora Lončara i predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića o značajnom povratku naših zdravstvenih radnika iz inostranstva. Očito neusaglašeni u svom ushićenju, predsednik tvrdi da će se do kraja nedelje vratiti „53 fantastičnih lekara“, dok ministar zdravlja da se „vratilo 40 zdravstvenih radnika“.
Prihvatam činjenicu, da posle epidemije pogrešnih odluka u zdravstvenom sistemu Srbije poslednje tri decenije, svaki pomak u pozitivnom smeru, makar i simboličnog značaja, treba istaći i pohvaliti. Iskreno upućujem toplu dobrodošlicu mojim koleginicama i kolegama. Međutim, ne prihvatam da falsifikatori realnosti, jednostranim i površnim sagledavanjem problema, kao svojevrsnim anestetikom, dovode građane u relaksirajuću zabludu. U cilju realnog sagledavanja dometa i značaja ovog vraćanja u zemlju, bez želje za minimiziranjem kvaliteta novopridošlih kolega, ističem da u Srbiji ima 38.000 lekara sa licencom, a da u javnom (državnom) zdravstvenom sistemu radi preko 21.300 lekara, i on se nije značajno menjao poslednjih deset godina.
Sve se ovo dešava kada Srbija nema zvaničnu strategiju planiranja i razvoja kadrova u zdravstvenom sistemu, odnosno ne postoji usvojena strateška i operativna kadrovska politika.
Posle ove zavodljive iluzije o značajnom i kontinuiranom vraćanju lekara iz inostranstva, naoružanih znanjem i iskustvom, ostaju brojne skrivene istine koje zahtevaju svestranu analizu i radikalne promene:
1) Koliko je mladih lekara i specijalista otišlo u inostranstvo poslednjih deset godina? Na osnovu izdatih Sertifikata (o dobrom glasu) Lekarske komore Srbije, pretpostavka je da se radi o više hiljada lekara. Povratak lekara se, nažalost, izražava u promilima.
2) Da li se lekari vraćaju u Srbiju zato što su ovde bolji uslovi rada, kvalitetnija edukacija ili veća plata, ili su razlozi lične i porodične prirode: gubitak posla, nesnalaženje, nostalgija, bolest roditelja, školovanje dece, dovoljno zarađenog novca, blizina penzije itd. Svi razlozi su razumljivi i prihvatljivi, i oni su uvek bili prisutni. Međutim, aktuelna vlast mora da razume i prihvati da kada hiljade lekara ode........
© Danas
