Čiča Draža u obliku kantara
Jedva ste čekali, napali gradonačelnika, mog Šapketa. Nije to lepo. Zna on da Terazije nisu dobile ime po kantaru, Valjda zna, ali to nije tema. Odmah su kritičari krenuli da ismevaju, toliko da su čak predlagali i simbol Karaburme…
Uh al ste pametni. Mogao bih ja da se spustim na taj nivo, pa da kažem da na Konjarniku treba podići spomenik Draganu J. Vučićeviću. Mogao bih, ali neću. Zato što sam za razliku od vas ja jedan ozbiljan tip, koji ne voli šalu. U ovom trenutku kad su se mnogobrojni blokadersko-ustaški neprijatelji okomili kako na našeg predsednika, tako i na ostale visoke funkcionere vlasti, vi se sprdate, stvarno nema smisla. To znate, a je l’ znate tajne istorijske izvore o četničkom pokretu do kojih su došle službe Džibutija i Indonezije, za koji su one decenijama bile jako zainteresovane? To ne znate, naravno, a znate da mi kritikujete gradonačelnika. Evo da vas naučim nečemu. Dakle, prema tajnim istorijskim izvorima do kojih je došao naš gradonačelnik, uz pomoć bezbedonosnih službi pomenutih država, simbol četničkog pokreta nije bila kokarda. Pravi, izvorni simbol četničkog pokreta bile su terazije ili kantar. E tako, sad ste nešto naučili.
Terazije na kružnom toku na Terazijama, ili ih možemo zvati Terazijske terazije, zapravo ne predstavljaju oznaku naziva centra Beograda, već simbol četničkog pokreta. Tajni agent službe Džibutija Ahmed Alserem došao je do čuvene četničke pesme na tadašnjoj gramofonskoj ploči na 78 obrtaja, čiji refren glasi:
Zvučni top njiše grane a cela varoš vri
Zvučni top njiše grane a cela varoš vri
„Od Topole, pa sve do Azije svud se vide Čičine........
