Blokaderi na Kubi
Kada država iznebuha i dramatično podigne cenu onoga što je bila jedina i već kilava sloboda, te kopča sa svetom, dogodi se – studentska revolucija. Zvuči poznato? Upravo se to letos dešavalo na Kubi, kao svojevrsna Revolucija 2.0. I sad, sve one majice i posteri po studentskim sobama sa natpisom „Hasta la victoria siempre“, Če Gevara bi bio ponosan – ili pak ne bi? O čemu se radi?
Kubanska državna telekomunikaciona kompanija ETECSA je 30. maja objavila drastične promene u cenama interneta za građane i omladinu. I malo ko je mogao da predvidi da će ta odluka probuditi uspavanog diva – studente. Nezadovoljstvo zbog naglog rasta troškova mobilnih podataka brzo se pretvorilo u nešto mnogo značajnije, u prvi pravi studentski pokret na Kubi još od kako je Fidel Kastro preuzeo vlast u revoluciji 1959. godine. Po prvi put za šest decenija i kusur, kubanski studenti ponovo pronalaze svoj glas, osporavajući ne samo cene interneta, već i same temeljne strukture državne kontrole koje su oblikovale njihovu stvarnost od samog rođenja.
Šta se dogodilo? Neposredni povod za pobunu kubanskih studenata jeste bio očigledan, koliko i šatro banalan: novi sistem cena interneta bio je izrazito nejednak. Osnovni mesečni plan od šest gigabajta interneta koštao je 360 kubanskih pezosa (oko 1 dolar). Međutim, za dodatnih tri gigabajta bilo je potrebno platiti čak desetostruko više: 3.360 pezosa, i što je više od minimalne mesečne plate (2.100 pezosa). Pored toga, za te dodatne pakete bilo je neophodno plaćanje u američkim dolarima – valuti koju većina stanovnika nema (osim partijskih lidera). Za generaciju koja se oslanja na internet za obrazovanje, komunikaciju i za kontakt sa svetom uopšte, ovo je postalo više od ekonomske nepravde; studenti su to nazvali „digitalnim aparthejdom“ i to sa punim pravom. I na Kubi se pojaviše – „blokaderi“.
Početkom juna, studenti Fakulteta za matematiku i informatiku Univerziteta u Havani pozvali su na akademski štrajk, odnosno blokadu univerziteta. Ubrzo su im se pridružile kolege sa drugih fakulteta – pre svega studenti filozofije, sociologije, umetnosti i književnosti. Ono što je ovaj pokret razlikovalo od ranijih, izolovanih protesta........





















Toi Staff
Sabine Sterk
Penny S. Tee
Gideon Levy
Waka Ikeda
Grant Arthur Gochin
Daniel Orenstein