Visoka izlaznost na izborima u Mađarskoj otvorila je jedno neugodno pitanje: šta se događa u sistemima u kojima ljudi još vjeruju da njihov glas može odlučiti, a šta u onima u kojima izbori opstaju, ali gube političku težinu?

Na papiru, izbori su jednostavni: izađeš, zaokružiš, odlučiš. U stvarnosti, mnogo toga biva određeno prije nego što olovka dotakne papir. Ne sam rezultat, nego prostor u kojem je rezultat uopšte dopušten. Najveća zabluda modernog čovjeka nije u tome što vjeruje da je slobodan, nego što više ne primjećuje kad se sloboda pretvori u proceduru. Jer sistem koji ti uredno daje pravo da biraš, a istovremeno uklanja svaku ozbiljnu razliku među onim što biraš, ne mora ništa zabranjivati. Dovoljno je da suzi teren i pusti te da igraš.

To danas više i nije skriveno, postalo je normalno.

Ne bira se između suprotstavljenih vizija društva, nego između nijansi upravljanja istim poretkom. Razlike postoje, ali rijetko dotiču ono što stvarno određuje tok stvari. U najboljem........

© BUKA Magazin