Čuveni most u Višegradu za mnoge je samo lijepa razglednica i turistička atrakcija, ali za mene, rođenog Banjalučanina, on je bolni putokaz na mjestu gdje je danas zaključano srce mog djeteta. Iz moje rodne Banjaluke, kilometrima daleko, misli i putevi me stalno vode ka toj staroj ćupriji. Samo nekoliko kilometara dalje od nje nalazi se ustanova u kojoj danas trajno boravi moja kćerka, čija je teška sudbina prekinula naše bezbrižno porodično gnijezdo u gradu na Vrbasu.

Sve je počelo kada je imala samo četiri godine. Nakon primljene vakcine, naša djevojčica je najprije počela da gubi riječi, a potom je potpuno zanijemila. To je bio okidač za decenije neopisive porodične agonije, jer se sudbina poigrala sa nama na najsuroviji način. Neposredno nakon kćerkinog........

© BUKA Magazin