Ovogodišnji opći izbori u Bosni i Hercegovini pamtit će se po visokoj transparentnosti, ali i niskoj izlaznosti, iako zapravo niko blagog pojma nema koliko ljudi živi u zemlji, odnosno koliko ih, što ovdje, što svugdje, od Makarske do Milwaukeea, ima pravo glasa.

Uglavnom, službena brojka kaže kako je pravo biranja iskoristilo tek malo više od 40 posto građana i građanki, što je nezanemariv pad u odnosu na izbore od prije četiri godine, a kamoli na one prve, održane 1996., kada je glasalo čak 83 posto punoljetnih.

Kako je, dakle, posljednji precizan popis stanovništva obavljen još 1991. godine, dok je onaj iz 2013. bio najprije utrka u brojnosti, tako ćemo još neko vrijeme živjeti u blaženom neznanju i bez relevantnih statističkih dokumenata na osnovu kojih se zna  koliko ima birača, koliko vlasnika pasa, brzog interneta ili ateista.

U svakom slučaju, malo više od famoznih 40 posto građana i građanki – dakle, Bošnjaka, Srba, Hrvata i svih koji svetom trojstvu ne pripadaju – znači i da postoji određeni broj onih što su prvu oktobarsku nedjelju iskoristili za odlazak na izlet ili pravljenje udubljenja na kauču. To što je, također, nepoznato koliko je takvih, za ovu je priču manje bitno od njihovih motiva.

Komentirajući preliminarne rezultate glasanja, analitičarka Ivana Marić je kazala kako evidentno imamo stanoviti broj zadovoljnih vlašću i dodala kako je u tome djelimični uzrok apstiniranja. Nije to, naravno, ništa epohalno: otkako je izbora i izbornih ignoranata, pokušava se dokučiti zašto neko uporno odbija prokletu mogućnost da ode do najbližeg glasačkog mjesta i zaokruži koga........

© Bljesak.info