Guraš li još uvijek, Sizife?
Počela je ta famozna kampanja pred izbore. Ništa nas, priznajte, nije iznenadilo, jer neka iznenađenja ovdje jednostavno više nisu moguća, pa ako ste među onima koji još uvijek zrače lucidnošću i imaju dobro pamćenje, sigurno imate teški déjà vu. Nekima je, pak, potpuno svejedno ponavlja li se po tko zna koji put, njima je od prvog puta isto. I biti će opet, akobogda.
Osim što je valjda konačno svima jasno da u ovoj zemlji više nema te političke snage da jednakom silom udari na protivnike na svakom pedlju ove zemlje, ako je takva ikada i postojala, pogotovo nakon rata, sve se svodi na igru u blatu vlastitog šesnaesterca. To što se politički bodovi skupljaju, osim pljuvanjem konkurenata u istom tom šesnaestercu, ponajviše brutalnim uvredama onih u posve drugom šesnaestercu, ništa je drugo nego maskiranje iluzije.
Iluzionisti, prevaranti i šibicari
Iluziju ćete spoznati, opet, već par dana ili tjedana nakon izbora, onda kada neka stranka, recimo iz bošnjačkog političkog spektra, nakon obećane konačne pobjede nad dušmanima i izdajnicima ove zemlje, pobjednički sjedne za koalicijski dogovor sa, gle čuda, baš istim onima koje je proglašavala dušmanima ove zemlje.
O kojoj god stranci da se radilo, ili grupi njih, to će biti tako. I nikako drugačije. Što nas, opet, dovodi do skidanja ambalaže s još jedne šarene laže – građanske države, koju je ovdje lako obećati, pojam lako zlouporabiti, ali nemoguće ostvariti.
Zašto? Pa, evo par razloga, onako na prvu. Građanska opcija, u nekoliko........
