Na mostarsku komunalnu vatru koja tinja desetljećima – što zbog nesposobnosti vlasti što zbog nemarnih građana – dolijevano je ulje. Posebno se količina ulja povećala posljednjih mjeseci kad se počelo pričati tko koliko troši a onda je posljednja kap rasplamsala vatru na mostarskoj deponiji.

Vatra je to koja je pokazala sav jad uz grad na Neretvi i pokazivat će ga sve dok vatre ne stanu, glave se ohlade i svi u prljavom mostarskom lancu ne shvate da je smeće puno ozbiljnija stvar od jeftinih političkih poena.

Gorjela je pretrpana mostarska deponija i ranije. Smrdio je grad ljeti i prije. Pretrpani su kontejneri bili i kad nije bilo smećarske krize i građani nisu pokazivali nimalo suosjećanja prema okruženju u kojem žive. Bitno je bilo da smeće nije u četiri zida, a za ostalo nikog nije bilo briga.

Zapalila je politika deponiju. Vatra se otela kontroli i u dim nad Mostarom otići će, uz otrove koje nitko ne mjeri, još jedna nada da ovaj grad može biti normalan. A tako mu malo fali.

Direktor deponije šuti. U gradu, u kojem stoluju bogovi što sve gledaju s visoka i ne paze na jezike, proglašeno je izvanredno stanje. Požar na Uborku nije požarčić.

Brine se država jer se dijaspora ne želi prijavljivati za glasanje na predstojećim izborima. Ne shvaća država, koja puno toga ne kuži, da su ljudi digli ruke od ove zemlje i da su likovi koji su ostali da se bore za fotelje nedostojni glasova. Stado u ovom trokutastom jadu neka se bori za svoje pastire.

Mostarska vatra opet diže političke plamenove. Grad je odlučio napraviti pretovarna mjesta kako bi se smeće, koje se gomila na mostarskim ulicama, vozilo na neke deponije koje su se smilovale mostarskom jadu. I naplatile ga.

Bune........

© Bljesak.info